Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predvodio je polnoćku u gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije s početkom u 23 sata.
Koncelebrirali su tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, župnik o. Anto Knežević i o. Đani Kordić. Asistirao je bogoslov Marko Butković, posluživali su ministranti.
Katedralni zbor održao je prije polnoćke koncert božićnih pjesama, a pjevao je i tijekom mise, pod vodstvom Nikole Perišića i uz glazbenu pratnju o. Marka Maglića.
Biskupovu propovijed na misi polnoćki u nastavku prenosimo u cijelosti:
U noći vazmenog bdijenja pjeva se prekrasni Vazmeni hvalospjev u kojem se slavi noć Isusova uskrsnuća i pobjede nad smrću. Hvalospjev tu noć naziva blaženom. U daljnjem tekstu slušamo: „Ovo je noć o kojoj je pisano: ‘I noć će sjati kao dan, i noć mi je svijetlo u radosti mojoj’.“
I Božić ima svoju noć koju jednako tako možemo nazvat blaženom, a to je ova noć u kojoj, u sv. misi nazvanoj „Polnoćka“, slavimo rođenje Sina Božjega.
Tako i za ovu noć možemo reći da je svijetlo u radosti našoj. Ovo je noć u kojoj je pastire obasjala slava Gospodnja i objavila im veliku radost za sav narod. Ovo je noć kada je nebo odzvanjalo pjesmom zazivajući radost i mir ljudima koje naziva „miljenicima“ Božjim. Ovo je noć rođenja Sina Božjega.
U Zbornoj molitvi molimo: „Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svijetlom, Isusom Kristom.“ Isusovo rođenje svijetlo je ove noći. A tamo gdje se rađa ili gdje dolazi Bog, nestaje tama, tamo je svijetlo.
Ovu noć je jedan starozavjetni prorok ovako navijestio i opisao: „Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, u sredinu zemlje propasti predane … nosila je tvoju neopozivu zapovijed … doticala se neba, stajala na zemlji“ (Mud 18, 14-16).
Isusovo rođenje naviješteno je kao spajanje i sjedinjenje neba i zemlje, kao spuštanje neba na zemlju.
Prorok Izaija, kako smo čuli u prvom čitanju, govori kako su prije ove noći vladale tmine i mrkli kraj smrti. I u tu zemlju, „propasti predanu“ dolazi svijetlo, dolazi radost, dolazi Bog koji je postao čovjekom da čovjeku podari božanski život. Sin Božji rađa se u ljudskoj bijedi, u mrklom kraju smrti, da donese svijetlo tamo gdje je tama, da donese radost tamo gdje vlada noć tjeskobe i tuge. Tamo gdje dolazi Bog, tama gubi snagu i svoj zastrašujući izgled. Bog se, međutim, nikome ne nameće. On nudi svoje svijetlo i puninu života, ali ostavlja čovjeku slobodu da bira između svijetla i tame, između dobra i zla, između života i smrti.
Pavao, u drugom čitanju koje smo čuli, ističe: „Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu“ ( Tim 2,11-14). To su uvjeti da svijetlo koje je Isus donio može doprijeti do naše nutrine, ući u naš um i naše srce. Isus je govorio da čovjek grijeha ne može primiti njegovo svijetlo. Grijeh po svojoj naravi traži tamu, a za čovjeka u tami nema pravog života.
Siromašni pastiri, nakon objave Neba o izvanrednom događaju koji se zbio, stali su poticati jedni druge da pođu vidjeti događaj koji im je obznanio Gospodin. Čini se da nisu baš svi krenuli. Nekima se nije dalo. Ostali su radije dremuckati, ali su s tim puno izgubili, osiromašili su sami sebe. Važno je u ljubavi znati poticati druge na dobro, poticati ih da se otvore Božjem svijetlu i susretnu se s Bogom. On će darovima koji se novcem ne mogu kupiti obogatiti njihov život.
Na susret s Bogom ne treba nikoga prisiljavati, nego blago poticati; ne treba se ni s kim zbog ovoga prepirati ili svađati, nego primjerom i ljubavlju poticati. Za susret s Bogom nužna je iskrena želja osobe. U osobi treba probuditi tu želju, a to se ne čini silom.
Bog nas naziva svojim miljenicima, jer nas voli kako nas nitko drugi ne voli, ali nas ne prisiljava da moramo doći k njemu, ne prisiljava nas da pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, nego nas potiče i govori kako je za nas bolje, da živeći tako primamo u sebe njegov život i njegovu radost koju nikakve nevolje ne mogu ugušiti.
Svi mi u životu poznajemo tame, patnje, tjeskobe. Ni Isus, ni Sveta Obitelj toga nisu bili pošteđeni. Bog nije htio da oni prođu ovim životom a da ne iskuse i sva naličja ovog života na zemlji. I nitko od nas neće biti pošteđen životnih tegoba, jer ljudski život je takav, ali nam Bog daje jamstvo da nas u patnjama i tamama nikada neće ostaviti same jer zna kako su slabe naše snage.
Svi mi došli smo u ovu svetu noć slaviti euharistiju i zahvaljivati Bogu na daru Isusa koji je postao naš brat i suputnik na životnom putu. Otvorimo mu vrata svoga srca i svoga doma. Učinimo našu nutrinu jaslicama u koje će se spustiti Božja riječ da bi se u nama utjelovila i darovala nam život u izobilju. Tako ćemo postati istinski kristonosci i Krist će biti prepoznatljiv u našem kršćanskom životu. Dovedite k jaslicama i svoju malu djecu, jer jaslice simboliziraju i slikovito uprisutnjuju događaj Isusova rođenja. Božić je napose dan djece, jer slavi se rođenje Djeteta. Svjesni smo da mala djeca ne mogu razumjeti misterij Božića, ali ostat će im u sjećanju jaslice i likovi u njima. I recite im nešto o Isusu u jaslicama jer to djeca žele čuti iz vaših usta. Djeca su znatiželjna i kada ništa ne razumiju od onoga što gledaju. Ali vaše riječi sjeme su koje će jednom, niknuti u njihovim dušama i tada će razumjeti daleko više i to primiti k srcu. Oblikujte još malenoj djeci srce i dušu Božjom milošću i njegovim svijetlom da budu zaštićeni od zla. Bit će vam zahvalni. Kako je lijepo kada djeca sudjeluju u pripremanju jaslica u vašim domovima. Doduše, djeca u tom spremanju često više smetaju nego pomažu, ali dajte im u tome udjela. Ostat će im to u sjećanju i u dragoj uspomeni.
Biskup je propovijed završio s božićnim željama i molitvom: „Neka Božje svijetlo koje je ove noći obasjalo betlehemske pastire, obasja srca svih vas i vaših ukućana. Neka potisne tjeskobu i tugu ako je našla mjesta u našim dušama. Neka nam udijeli onu radost koju su osjetili prvi Isusovi klanjatelji u ovoj božićnoj noći. Amen“.
Nakon završnog blagoslova, župnik o. Anto Knežević zahvalio je biskupu
Križiću za predvođenje božićnog euharistijskog slavlja, čestitao mu Božić, a također i prisutnima, kao i bolesnima i nemoćnima koji ne mogu doći na misu.
Gs Press / ika.hkm.hr
