Mediji su se ovih dana razgalamili o vijesti po kojoj je ratni zapovjednik izviđačke satnije 9. gardijske brigade “Vukovi” Josip Krmpotić-Krmpač u četvrtak na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora zbog paljenja i uništavanja kuća u srpskim selima tijekom oslobodilačke akcije Medački džep 1993. Koliko je to kuća zapalio Josip? Koliko već godina obitelj Krmpotić nosi tu stigmu? Stavljalo mu se na teret da nije spriječio ubojstva četvorice ratnih zarobljenika, no od tih je optužbi oslobođen.
Josip ima nekoliko „krivnji“ koje su malo ili bolje reći nimalo uzete u obzir. Dragovoljac je Domovinskog rata, mnogo je puta gledao smrti u oči, ranjen je na pragu svojega doma braneći svoju obitelj, a posljedice toga ranjavanja osjećat će dok je živ. Otac je četvero djece, od kojih je dvoje maloljetnika. Bio je zapovjednik elitne Izvidničke satnije 9. gardijske brigade. Ljude nikada nije dijelio brojeći im krvna zrnca. Bio je i ostao ponosni Hrvat. Tako su ga učili od malena.
Torture bez prestanka
Od starijih doznajemo da je rat najveće zlo. To smo se i mi mlađi uvjerili slušajući granate što su padale po Gospiću. Još je veće zlo suditi čovjeku koji je samo želio da rata ne bude, da njegova obitelj živi normalno. Apsurd na kraju ove priče: dulje vremena je Josip Krmpotić izložen torturama domaćeg sudstva, nego li torturama četničke agresije na RH. Već godinama je svako malo odlazio na saslušanja, na sudske procese, već predugo traje gorko isčekivanje obitelji Krmpotić s pitanjem što će se na koncu dogoditi s Josipom. Ovo je 2016., a Josip je prvi puta zatvoren još 2012. Naše EU sudstvo potrudilo se suditi ljudima poput Krmpača. Slabo se sjećamo da je netko od agresora optužen (a kamo li osuđen) za granatiranje hrvatskih gradova, za smrt gotovo 500 djece, za desetke tisuća ubijenih i stotine tisuća ranjenih. Četnički vojvoda Rade Čubrilo prpošno se pojavljuje u TV-emisijama diljem Srbije i hvali kako je zapovjedio „bombardovanje“ Gospića. On i njemu slični dobili su mirovine i stanove od Srbije za „zasluge u ratu“! Ako već želimo biti uljuđena Europa, onda je pravda jednaka za sve. Ili bi barem trebala biti. Osim za hrvatske branitelje poput Josipa.
GS press/Nikola Mraović
