U svetištu Majke Božje od Krasna, središnjem marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije, proslava svetkovine Uznesenja Marijina ili Velike Gospe 15. kolovoza, počela je u 7:30 sati s Pokorničkim bogoslužjem i mogućnošću za svetu ispovijed. U 10,30 sati bila je zajednička molitva sv. krunice a nakon toga su u procesiji za kipom Gospe od Krasna, koji su nosili djevojke i mladići u narodnim nošnjama, krenuli svećenici iz svetišta do vanjskog oltara pripremljenog za svečano euharistijsko slavlje koje je u 11 sati predvodio dijacezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. dr. Richard Pavlić. Koncelebrirali su: prečasni Stjepan Zeba – čuvar svetišta i župnik, preč. Mišel Grgurić – kacelar i tajnik Gospićko-senjske biskupije, o. Anto Knežević, mons. Pero Zeba, mons. Tomislav Šporčić, vlč. Ivica Miškulin, fra Jure Marčinković i vlč. Pero Jurčević. Desetak svećenika su ispovijedali.
Pjevanje je predvodio, uz glazbenu pratnju, zborovođa senjskog katedralnog zbora i udruženih zborova biskupije Ivan Prpić Špika. Asistirali su bogoslovi Petar Huseinović i Marko Butković zajedno s ministrantima. Na početku svete mise, preč. Zeba pozdravio je sve hodočasnike te zahvalio onima koji hodočaste u svetište dugi niz godina a i onima koji su došli po prvi put.
Propovjednik mons. dr. Richard Pavlić se osvrnuo na liturgijska čitanja koja je Crkva odabrala za svetkovinu Velike Gospe. Knjiga Otkrivenja Ivana apostola i Lukino izvješće o Marijnom pohodu Elizabeti, nude nam Radosnu Vijest pobjede dobra nad zlim. Marijana uloga u tome je velika, kako u ono vrijeme tako i danas, rekao je mons. Pavlić. Naglasio je pet detalja iz Božje Riječi koja nam to potvrđuju: „Kovčeg Saveza“, „Žena obučena u Sunce“, „Simbol zla“, „Žena pobježe u pustinju“ i „Glas koji viče na Nebu“.
Kovčeg saveza je znak stalne Božje prisutnosti u narodu. Škrinja zavjetna u izraelskom narodu, a tako i Marija nama, predstavljaju znak Božje prisutnosti među narodom. Kovčeg je nosio Božje zapovijedi a Marija je nosila Isusa Krista – Riječ koja je postala Tijelo, „Emanuel“ s nama Bog.
Žena obučena u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi kruna od 12 zvijezda, trudna viče u porođajnim bolima, u mukama rađanja…Ova žena predstavlja Mariju ali i Crkvu koja nosi Krista svijetu. Trudnoća i boli predstavljaju Crkvu u njenom poslanju, borbu i patnju, od samih početaka do danas. Marija kao Isusova Majka simbol je poslušnosti i vjernosti Božjoj volji a Crkva kao Kristova zaručnica na isti način poslana je nositi Krista kroz sve patnje vremena u kojem se nalazi.
Simbol zla predstavlja ga zmaj sa 7 rogova…“Zmaj stade pred ženu, čim rodi da proždrije dijete“. Sotona je neprijatelj Božjeg naroda, cilj mu je uništiti plan spasenja. Božje spasenje dolazi po djetetu, po rođenju Isusa Krista. To dijete i danas pobjeđuje zlo i daje nadu ljudima.
Žena pobježe u pustinju: Pustinja predstavlja Božju zaštititu i providnost. Pustinja je mjesto gdje Bog pruža zaštitu i brine se za svoj narod, mjesta gdje možemo doživjeti Božju blizinu i zaštitu. Pustinja u našem životu i može biti znak kušnje, ali i mjesto gdje nam je Bog najbliži. Glas koji viče na Nebu, sada nasta spasenje i snaga ..i vlast pomozanika Njegova. Proglas je to konačne pobjede Božjeg Kraljevstva. Unatoč svim sukobima i borbama, konačna pobjeda pripada Bogu! Daje nam nadu i sigurnost da će Božji plan spasenja biti ispunjen u našem vremenu. U to nas uvjerava i susret dviju žena; Marije i Elizabete.
Marijin hvalospojev Veliča, pjesma je slavljenja i zahvalnosti za sva djela. Marija nas potiče na zahvalnost i da nikada ne izgubimo nadu, Ona nam je primjer ali i pomoć. Njena vjera, poslušnost i povjerenje, primjer je za sve nas. Kroz njezin zagovor Bog nam pruža svoj zagovor i prisutnost, zaključio je mons. Richard Pavlić.
Gs Press
