BILAJ Početkom Domovinskog rata varljiva ratna sreća često je bila nesklona ovom malom mjestašcu nadomak Gospića. Uz lokalne branitelje tada su ruku pomoći i značajnu pomoć dali dragovoljci iz Rijeke i Zagorja. Dok su mediji iz tzv. Krajine opetovano slavili lažni pad Bilaja, hrvatski novinari su bili puno oprezniji, čudeći se kako maleni Bilaj odolijeva svoj sili topova, tenkova i pješaštva bivše JNA, potpomognute lokalnim „Martićevcima“. U jesen prije 33 godine svakodnevni napadi bili su zacrtani obrazac koji je odjednom postao potpuno opkoljavanje Bilaja.
Hrabrost i vjera bili su jači od ognja topova
Župnik u Krasnu u župi svetog Antuna Padovanskog danas je preč. Stjepan Zeba(64), na širem prostoru Like poznat po svojim humanim vrlinama, posvećenosti vjeri, neumorni je sportaš i graditelj. Preč. Zeba je u medijskom prostoru postao poznat još iz ratnih vremena kada je vodio župu Bilaj, mjesto na prvoj crti bojišnice koje se zahvaljujući upornim i neustrašivim braniteljima cijelo vrijeme rata tvrdoglavo odbijalo predati se, iako se znalo događati da je Bilaj i po desetak dana bio u potpunom neprijateljskom okruženju. Tada je skupina branitelja predvođena zapovjednikom obrane Bilaja Josom Mraovićem-ličkim Tuđmanom pronalazila načine proboja potpune blokade Bilaja, da bi u povratku iz Gospića doma donosili ono najpotrebnije: hranu, lijekove i streljivo. Moralna vertikala opkoljenom Bilaju bila je vjera. I njihov hrabri svećenik Stjepan Zeba. I danas se na obilježavanju obljetnica obrane Bilaja svete mise održavaju ispred špilje-kapelice Svetog Stjepana. O tome nam je više rekao preč. Stjepan Zeba.
„Ta je špilja još u II. svjetskom ratu bila sklonište mještanima Bilaja, jedno vrijeme služila je kao škola. U Domovinskom ratu za vrijeme topničkih napada na Bilaj mještani su ponovno u njoj tražili spas. Bilo je to vrlo teško i neizvjesno vrijeme, mjesna crkva je bila spaljena, selo razoreno pa su se ljudi u toj špilji počeli moliti Bogu.”
Špilja koja je postala crkva
“S vremenom smo tu špilju očistili i uredili pa smo prvu svetu misu u njoj održali na polnoćku o Božiću 1991. godine. Za titulara smo odabrali Svetog Stjepana i ta je špilja-crkva od tih ratnih dana dobila ime. Špilja se nalazi nadomak kote Klisa i kojih stotinjak metara udaljena od brda Medovača gdje se cijelo vrijeme rata nalazila naša vojska, uz hrvatski barjak koji se vijorio na njezinom vrhu“, svjedoči nam preč. Stjepan Zeba koji je od 1986. do 1992. godine bio svećenik u Bilaju.
Kada je 1997. godine preuzeo župu Gospić neumorni Stjepan Zeba je i dalje upravljao župom Bilaj. Potom je preuzeo župu Svetog Jurja u Korenici, a danas vodi župu Krasno. Stjecajem okolnosti preč. Stjepana Zebu posvuda su po župama zaticale ruševne crkve i ostali sakralni objekti. Posvuda se hvatao u koštac s ruševinama čiji su rezultati bili uzrokovani „zubom vremena“ ili ljudskom mržnjom. Onda nas ne treba čuditi što je ovaj svećenik stekao zasluženi nadimak „Stjepan-graditelj“!
Novi list/ GS press
