Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo pohodio je u nedjelju 19. siječnja 2025. župu Presvetog Trojstva u Otočcu gdje je u 18 sati predvodio misno slavlje trećeg dana duhovne priprave za blagdan nebeskih zaštitnika Grada Otočca i suzaštitnika župe Otočac sv. Fabijana i Sebastijana.
U koncelebraciji su bili otočki župnik i dekan preč. Goran Antunović, umirovljeni svećenici mons. Tomislav Šporčić i don Jure Ladišić, kancelar i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić, udbinski župnik i dekan preč .Josip Šimatović, župnik Kompolja fra Juro Marčinković, župnik Kosinja vlč. Pero Jurčević, otočki župni vikari don Anđelko Zdeslav Kaćunko i pop Ante Luketić.
U svojoj homiliji, govoreći o sv. Fabijanu i Sebastijanu biskup medo je istaknuo da su ova dvojica svetaca živjeli u vremenu najkrvavijih progona kršćana, treće, odnosno četvrto stoljeće, čvrsto oslonjeni na Gospodina, pred strahotama progona i mučenja, položili su vlastite živote za Krista.
Govoreći nadalje o dvojici mučenika istaknuo je citat svetog Ignacija Antiohijskog: ”postali su hrana divljim zvijerima, Božje žito što ga melju zubi divljih zvijeri kako bi postali neokaljani kruh Kristov” i zapitao se : „Kako je to moguće, odakle im hrabrost i snaga darovati svoj život za Krista? To je bilo moguće samo zato što je njihov život bio zahvaćen Kristom i Krist je bio jedina nada“.
Spomenuvši Jubilejsku godinu istaknuo je pismo pape Franje koje nosi naslov: ’U Isusu Kristu je svaka naša nada’ te poručio vjernicima: „Tijekom ove Jubilejske godine, u vremenu beznađa, pokušajte bar svaki dan ponavljati: ’U Kristu Isus je svaka nada naša!’ Mi smo hodočasnici nade.
Večeras se pitamo, što je temelj naše nade? Sveti Ivan piše ovako: ’Ljubljeni, kakav velik dar nam je darovao Otac da se zovemo djeca Božja i to doista jesmo. Ljubljeni, još nije očitovano što ćemo biti, ali kada se očituje, vidjet ćemo ga licem u lice, takvoga kakav jest’. Postoji jedan poseban detalj u ovim Ivanovim riječima. Nakon što je naglasio da smo djeca Božja, dodaje s uskličnikom: „I to doista jesmo!” To nisu riječi napisane površno, već riječi koje u njemu bude duboko uzbuđenje, izvanredno čuđenje koje ne može ne biti i naše. Uvijek, a posebno večeras. Jer smo djeca Božja, i to doista jesmo. Kada čujemo ove riječi koje definiraju naš identitet – da smo djeca, djeca Oca koji nas ljubi, djeca Oca koji nas nosi u svom srcu, djeca Oca koji u nama pronalazi ljubav svog srca – ne možemo ostati ravnodušni i nezainteresirani. Naprotiv, možemo biti zadivljeni, oduševljeni, radosni i puni entuzijazma. Mi smo djeca Božja i to doista jesmo – to je temelj naše nade.
Nedavno smo proslavili otajstvo Božića. U danima prije Božića, u danima devetnice, kada se pjevaju proroštva, pjevaju se i tzv. antifone O, jer sve te antifone počinju slovom O. Kada ih se pjeva, posebno u gregorijanskom koralu, to O je posebno naglašeno jer izražava čuđenje i divljenje pred otajstvom Božića. Svakako, pred Bogom koji postaje dijete. Ali u tom djetetu mi vidimo identitet svakoga od nas jer svaki od nas, u Isusu, djetetu i Sinu, pronalazi sebe kao dijete i sina pred Bogom koji je naš Otac.
Dakle, taj usklik O je usklik našeg čuđenja, našeg divljenja zbog činjenice da smo u Isusu djeca, voljena od Boga koji je naš Otac.
On brine o meni, koji sam njegovo dijete, s ljubavlju koju samo Bog može prenijeti i komunicirati meni, koji sam njegov, koji mu pripadam i koji sam predmet njegove potpune pažnje. I to se tiče svih nas. Mi smo ta djeca u rukama Boga koji nas tako ljubi. Mi smo djeca Božja, i to doista jesmo.
Večeras bismo Ivanove riječi trebali ponavljati bez prestanka, čineći ih poput refrena čuđenja, divljenja i radosti. Ja sam dijete Božje, i to doista jesam zahvaljujući Isusu. Ja sam dijete Božje, i to doista jesam jer sam jedno s Isusom. Ja sam dijete Božje, i to doista jesam. I tada razumijemo zašto je u Isusu Kristu svaka naša nada. Jer Isus Krist je naša nada. Jer zahvaljujući Njemu, po Njemu, u Njemu i s Njim, ja, mi smo djeca koja su voljena, sinovi o kojima Bog brine, mališani za koje Božje srce ubrzano kuca, izvan ritma, toliko je velika njegova ljubav prema nama“ rekao je biskup Medo.
Nadalje, govoreći o Jubilejskoj godini koja je na blagdan Svete obitelji svečano otvorena i u Gospićko-senjskoj biskupiji istaknuo je važnost molitve i traženja Božjeg milosrđa u sakramentu pomirenja te zaključio da: „kao ’hodočasnici nade’ trudimo se približiti srcu Božje ljubavi, molimo da naš život postane odraz te ljubavi. Neka svaka molitva, svaki čin milosrđa, svaka naša gesta bude poput plamena koji osvjetljava svijet i pokazuje drugima put prema Isusu Kristu – temelju svake nade koju su svojim životima posvjedočili sv. Fabijan i sv. Sebastijan, u nadi protiv svake nade“.
Nakon misnog slavlja upriličen je koncert Tamburaškog orkestra i mješovite pjevačke skupine Folklornog društva Otočac. Zatim su biskup Medo i župnik Antunović uručili zahvalnice udrugama i vjernicima laicima koji nesebično pomažu u svim potrebama župe.
Gs Press
