Povodom novog teksta portala „Slobodna Lika“ i napada na našeg kolegu Marina Smolčića u cjelosti objavljujemo tekst koji nam je kolega Smolčić dostavio:
-Jedno vrijeme sam se bio zabrinuo zbog čega me više ne napada novinar Željko Popović. U svojem zadnjem tekstu njegov je napad intoniran nekim mojim tobožnjim strahom. Stoga ću po tko zna koji puta podsjetiti Popovića da se ne bojim nikoga, ponajmanje njega pa si ne umišljam da me netko vukao za uši, kako je on svojedobno izmišljao. Da sam ja autor teksta u kojemu se on ponovno prepoznao, ja bih se i potpisao kako to uvijek činim s inicijalima M. S.
Čini se da memorija Ž. Popovića opasno kopni jer se iznenadio da sam se „prometnuo u starčića“, a on se, jadan, šokirao. Tijekom nedavne izložbe Jesen u Lici prišao sam Popoviću(što inače ne činim) i pitao ga kako ga nije sramota sada pisati o bivšem radio Gospiću hvalospjeve, kada smo se zbog njegovih glupih izmišljotina nekoliko puta našli na sudu. Popoviću sam tada prišao na jedva metar. Valjda me od straha nije dobro zapamtio pa se, jadan,kasnije šokirao koliko sam ostario u dvadesetak dana. Hvala mu na dobrim željama za zdravlje jer mi je njegova dobrota itekako dobro poznata.
Ne želim ulaziti u njegove bravurozne zaključke već ga po tko zna koji puta zamoliti da deblokira svoju vječno blokirani žiro-račun i počne (ne „počme“-kako Popović inače piše) dužnicima vraćati novce. Nažalost, nisam jedini.
Popoviću želim žurnu deblokadu i manje mržnje. Zbog zadnjeg teksta opet ćemo se sresti. Na sudu, svakako.
Zahvaljujem redakciji na uvrštenju.
Marin Smolčić