Jakov Zebedejev (stariji) jedan je od Isusovih dvanaest apostola. Njega se naziva Jakov Zebedejev (stariji), da bi ga se razlikovalo od Jakova Alfejeva (mlađega), koji je također jedan od apostola.
Sveti Jakov pripada onome najužem krugu oko Isusa! Bio je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju. Sveti Jakov je bio naglog karaktera o tome nam svjedoči zgoda iz Isusova života, koju nam opisuje evanđelist Luka, kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. “Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?” Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo” (Lak 9,54-56). Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. “U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova” (Dj 12,1-2).
Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda ljekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i tako prvi od apostola pošao u mučeničku smrt.
U afričkoj državi Kongo, blagdan sv. Jakova je središnji blagdan. Portugalski mornari i diplomati, prenijeli su štovanje, koje se duboko ukorijenilo, nakon širenja kršćanstvau Kongu krajem 15. stoljeća. Slično je u mnogim srednjoameričkim državama kao što su: Haiti, Portoriko, Gvatemala, Nikaragva. Sveti Jakov se vrlo posebno slavi i u Dicmu kao zaštitnik župe a na blagdan mu se donosi biljka Murtela.
Na području Gospića sveti Jakov je zaštitnik župe Bilaj i Donjih Pazarišta gdje se danas posebno obilježava.
Iz povijesti župe svetog Jakova u Bilaju
Nakon oslobođenja od Turaka 1689. u Bilaju je sagrađena manja crkva na čast sv. Leopolda, zaštitnika tadanjeg cara. Oko 1710. sagrađena je nova crkva i posvećena sv. Jakovu apostolu. Današnja crkva sagrađena 1848.
Na brežuljku u središtu današnjega Bilaja nalaze se ruševine srednjovjekovnoga grada Bilaja. U ratu Francuske, Rusije i Rajnskog saveza protiv Austrije general Marmont je krenuo iz Dalmacije kroz Liku s namjerom da preko Slovenije prodre do Beča. Nakon zaštitničkih borbi kod Gračaca, krajiški Opservacioni korpus pod zapovjedništvom pukovnika Rebrovića sukobio se s Francuzima 21. i 22. svibnja 1809. godine kod Bilaja. Na župnoj crkvi u Gospiću postavljena je memorijalna ploča (R. Frangeš – Mihanović) poginulima u toj bitki.
Dne 11. rujna 1991. pobunjeni Srbi su zapalili crkvu. Od inventara nije sačuvano ništa, čak ni zvona. Ubrzo (28. listopada) granatiran je i župni stan. Bilaj je mjesec dana bio u potpunom okruženju. Branilo ga je 30-ak hrabrih bojovnika. 15. rujna 1991. je deblokiran. Prva crta bojišnice nalazila se na brdu Medovača. U selu Bilaj je, u odnosu na broj ljudi, poginulo najviše djece u Hrvatskoj. Ginuli su uglavnom u topničkim i minobacačkim napadima.
Zalaganjem župnika vlč. Stjepana Zebe koji je i u najtežim trenucima ostao u svojoj župi, obnovljena je crkva i župni stan. Svake godine se u spilji pored crkve održava sveta misa u spomen na ratne dane.
Gs Press
