Ne treba biti fan Severine, pjevačke dive na zalasku pa da se pronađu mnoge paralele između njezina sladunjavo-gorkog hita „Grad bez ljudi“ i našeg Gospića. Jer Gospić u mnogo čemu podsjeća na taj hit. Pobjednici smo koji gube, nema posla, nema ljudi, a u svibnju (maju, kaže tekst) snijeg doista pada. O anđelima i vragovima da niti ne govorimo jer su mnogi stavili krinke iz kojih se vješto kriju pa ih je nemoguće definirati.
Kao alter ego cijele te zbrke postavila se priroda, neprikosnoveni faktor kojemu se nehotice znamo narugati u svojoj bahatosti. Ptice selice su se vratile u Liku prije nekoliko dana. Svile su nova i uredila stara gnijezda. Mnoge imaju male ptiće kojima će roditelji teško dočarati očekivano svibanjsko izobilje. Koje je ove godine ogrnuto snijegom. A kod ljudi je nastavljeno osmomjesečno grijanje domova u polupraznom gradu. Sa stihovina spomenutog hita ili bez njega, zasigurno smo „u banani“.
Vidjela sam grad bez ljudi
pobjednika kako gubi
andjele na stupu srama
djecu koja placu sama
Vidjela sam snijeg u maju
djavla u bijelom raju
ali ne i musko koje
zna trajati u dvoje
takvi valjda vise ne postoje.
Gs Press
