Povijest se uvijek ponavlja. Možda ne u jednakom obimu, ali…
Desetljećima smo hrlili u Trst i kupovali škart-robu. Odjeću, obuću, kavu, auto-kasetofone, deterdžente i mnoštvo onoga čega nije bilo u onoj truloj državi. Čekao se par-nepar datum da s autima možemo na cestu. Trst nam je bio to jedini način da barem malo osjetimo duh zapada. U bivšoj državi (za kojom i danas plaču mnogi licemjeri) na granici su nas čekali vječno namrgođeni carinici, želeći nam iz džepova izvući zadnji dinar. Ne bi li nam dali do znanja kako se taj put do Italije financijski ne isplati jer ipak živimo u Raju.
Do nedavno smo u Gospiću imali trgovinu „Varteks“. Ova je tvrtka uvijek imala vrhunske proizvode. Nekada i danas. Ipak, nešto se promijenilo. Na sreću ne u Varteksovoj kvaliteti, nego li u okolnostima kakve sada vladaju u našem gradu.
U Gospić je danas stigao Varteksov kamion, jedini način da kupimo komad kvalitetne robe, umjesto kineskog „bofla“ kojemu cijena odgovara kvaliteti. U taj atraktivnoi pokretni dućan pohrlili su mnogi. Nismo vidjeli turbo-tajkune, modne mačore i neke lokalne manekene od „metar i žilet“. Da nam pokažu svu raskoš svojih novčanika, bogatstvo i smisao za modne detalje. To su prepustili običnim, malim ljudima. Pa neće valjda lokalne veličine kupovati robu u busu?
GS press
