Lijepo je šetati uz rijeku Novčicu. Ovih je dana okupana Suncem, a lopoči i vegetacija na njezinim obalama najbolja su ilustracija rane jeseni. Da sve ne bude dobro i lijepo pobrinuo se netko bez trunka empatije, netko tko ne cijeni život.
U plićaku je voda nanijela beživotna, raspadajuća tijela mačića. Vlasniku nisu trebali i vjerojatno su mu bili nepotreban teret. Baciti ih u rijeku može samo osoba zaista neshvatljiva karaktera, psihe i poimanja života. Ti su mačići mogli živjeti i nekome donesti radost kao kućni ljubimci.
Ako se povodio starom, vrlo bešćutnom poslovicom po kojoj se „prvi mačići u vodu bacaju“ možda se trebao sjetiti i stare istine „tko ne voli životinje, taj ne voli niti ljude“. Plutajuća tijela ubijenih mačića zaista su horor koji nas opominje da među nama žive ljudi kojima baš ništa nije sveto. Pa čak niti život tek okoćenih mačića.
GS press
