Na jučerašnjem zasjedanju EU parlamenta održanom u Bruxellesu razotkivene su neke činjenice za koje hrvatska i BiH javnost nije niti znala. Tako je povjerenik za migracijska pitanja Dimitris Avramopoulo
obznanio „širu sliku“:
-Od 2018. godine u BiH je pristiglo 50.000 ljudi, a oko 8.000 ih je trenutno u Unsko-sanskom kantonu. Evropska komisija je odmah reagirala i od 2018. godine mobilizirala 46 milijuna eura kako bi pomogli migrantima i pojačali kapacitete BiH. Samo prošlog mjeseca osigurali smo dva milijuna eura humanitarne asistencije. Uslijed ograničenih kapaciteta zvaničnih smještajnih kapaciteta, osigurali smo smještaj za 4.000 ljudi, od čega su 30 posto porodice s djecom, a 10 posto maloljetnici bez pratnje. Ovo je spriječilo humanitarnu krizu prošle zime”, kazao je povjerenik.
Na ovaj način su negirane informacije službenog Sarajeva kako se oni sami bore s migrantskom krizom, bez ičije pomoći. Ili je BiH samo za migrante na godinu premalo ukupno 48 milijuna eura? S druge strane povjerenik Avramopoulo tvrdi kako se u BiH nalazi neusporedivo više migranata nego li BiH priznaje. Zašto se onda po tome pitanju uporno skriva istina?
U Bihaću je jučer održan još jedan u nizu prosvjeda protiv migranata koje građani žele sasvim iseliti sa svojega područja. Dododilo se to upravo u vrijeme kada BiH vlasti žele sasvim ograničiti kretanje migranata na tome području. Službeni izlaz iz migrantskig naselja Bira, Sedra i Miral od jučer imaju samo oni migranti koji žele trajno napustiti to područje. Budući da niti jedan tamošnji migrant nema važeće dokumente niti putovnicu, oni u obližnju RH mogu ulaziti samo ilegalno. Ovo svakako znaju vlasti u USK pa ispada da se rugaju sa Hrvatskom, unaprijed znajući kako će migranti izvan tih centara pokušati ući u RH na ilegalan način. Budući se među njima nalazi veći broj recidivista postavlja se pitanje da li netko igra „ping-pong“ s tim ljudima? Hrvatska ih uhiti, popiše i vraća ih natrag. Čim se za dan-dva migranti malo odmore, slijedi novi pokušaj ilegalnog prelaza naše državne granice.
S druge strane hrvatska vanjska politika malo toga poduzima da vlastima u BiH pojasni kako je svaki budući prijem migranata u susjednu državu zapravo atak na hrvatske granice i suverenitet. Uostalom, svi o tome detalju mudro šute jer se ne zna prava istina što je zapravo RH potpisala kada se tako blago odnosi prema migrantima. Ako nam je Švicarska uzor, zbog čega se naše vlasti ne ponašaju kao taj uzor. Ilegalne migrante ondje uhićuju, provjeravaju i sve od reda vraćaju preko granice. Samo što prije toga migranti moraju platiti ili odraditi cijenu rada policije, provjere i smještaja u tamošnjim zatvorima. Azil niti radne dozvole nitko od migranata ondje ne može dobiti. Zato od samih početaka nema najezde migranata na švicarske granice. Najezde nema niti u Libanon, uređenu državicu na Bliskom istoku. Isto tako migrante ne primaju Arapski Emirati i Saudijska Arabija, islamske države visokog standarda koje su migrantima braća po pismu, jeziku i vjeri.
Sada su sasvim pale u vodu tvrdnje i tlapnje hrvatskih nevladinih tzv. liberalnih udruga koje su se od početka zalagale za prihvat svih migranata jer ti ljudi bježe pred ratovima. Kada se među migrantima pojavio veći broj ljudi iz Indije, Nepala, Pakistana, Kašmira… postalo je svima jasno kako na taj adut nevladine udruge više ne mogu igrati. Propala im je i opcija migrantske sirotinje budući da migranti po BiH čekaju u redovima novac ispred banaka i svi od reda imaju veće količine eura, nego li naši građani. Tada se postavlja pitanje tko je u toj priči sirotinja?!?
Dolaskom zime BiH želi sve migrante na svojem području smjestiti u zatvorene, čvrste objekte. U tome ne sudjeluje Republika Srpska koja na svojem teritoriju nema niti jednog prihvatnog centra za migrante. Koliko god tamošnji predsjednik Dodik bio oportunista, utoliko mu treba priznati kako je u pravu što vlastima u Sarajevu uvijek govori:“ Što ste zakuhali, sada kusajte. Kada vam migranti toliko trebaju, onda se brinite o njima“!
Gs Press / R. B.
