Oni koji se imaju čega prisjetiti danas se u cijeloj Hrvatskoj prisjećaju krvave žrtve hrvatskog naroda. Oni koji žele izgraditi svoja sjećanja na istini i pravdi, oni će učiti hrvatsku povijest i ne samo učiti nego je živjeti, razumijevati, prenositi. Jer mjera domoljublja je poznavanje svoje povijesti. U Bibliji Hoše kaže: „Gine moj narod jer nema znanja.“ Kako bi odali pietet žrtvi i civilnoj i onoj koja je noseći hrvatsku odoru iskrvarila za našu zemlju danas su zapaljene svijeće uz molitvu kraj katedrale u Gospiću pred pleter križem u centru Ličko-senjske županije.
Ta svijeća je ono vječno blagoslovljeno svijetlo u našem hrvatskom narodu i svakom čovjeku koji ljubi i poštuje ovu zemlju kao majku i hraniteljicu, te onu koja će mu dati posljednji počinak. To svijetlo je i svijetlo nade za sve domoljube, za sve one koji pokreću život dok žive istinske vrijednosti ljubavi prema Bogu, čovjeku i Domovini. Najviši zakon među zakonima je zakon ljubavi. Iz te ljubavi rađa se život u krvi. Tolika stoljeća krv mučenika našeg čovjeka, dobrog čovjeka, posvećenje je hrvatskoga tla. Ta stoljeća kao da su sjedinjena u ogromnoj rani Škabrnje i Vukovara, ali i svakog našeg mjesta koje je na oltar domovine prinijelo žrtvu ljudskog života.
Tjelesne rane mogu zacijeliti no one druge rane traju do trenutka javnog priznanja istine, do barem moralne zadovoljštine. Istina se mora znati, priznati i živjeti kako sve te žrtve muškaraca, žena i djece ne bi bile tek broj. Okupljeni oko iste misli, oko domoljublja, pred križem svijeće za sve hrvatske žrtve položio je Domovinski pokret. Zastupnici hrvatskog Sabora dr. Milan Vrkljan, Davor Dretar, stjepo Bartulica te i general Ante Prkačin odali su počast hrvatskom ratniku, branitelju. Uz njih bili su i predsjednici i predstavnici Domovinskog Pokreta Otočca i Gospića.
U punoj svjesnosti današnjeg trenutka i razumijevanju da bitke nisu gotove već su samo promijenile oblik i metode, ali cilj ostaje isti: mir i blagostanje hrvatskog čovjeka koji su blagoslovljeni sa Papinske stolice zarekavši našeg ratnika da uvijek brani, a nikad ne napada. Hrvatski čovjek je branitelj nikad osvajač, tlačitelj i mučitelj. Onaj koji će stijeg predaka u zavjet dati svojoj djeci i djeci njihove djece uz vjernu u Boga i odanost svom narodu poštujući svakog čovjeka dobra srca, čistog razuma i mirne duše.
Tu misao okupljeni pred hrvatskim križem sjedinjeni danas sa cijelim hrvatskim narodom diljem Lijepe naše ponijet će u hrvatski Sabor i na njoj dalje graditi i stvarati bolju današnjicu jer i sutrašnjica time biva bolja.
Gs Press / Domovinski pokret
