Jedan od prvih dragovoljaca s šireg područja Gospića, hrvatski branitelj i organizator obrane Joso Mraović zvani „Lički Tuđman“ umro je prije godine dana. Prkosan, nepokolebljiv, domoljuban i ustrajan Joso je ’90-ih godina bio „trn u oku“ srbo-komunističkoj sodateski, tzv. JNA, miliciji i komunističkom režimu bivše države.
U prvom napadu pobunjenih Srba i tzv. JNA na Barlete i Bilaj Joso Mraović je bio u prvim redovima obrane. Tada je bio ranjen, ali je odmah po dolasku u Opću bolnicu onako krvav i izrešetan tražio: “Krpajte me i vozite odmah u Bilaj. Čovječe, Bilaj bi moga’ pasti“!
Bilaj na sreću nikada nije pao, iako je bio po tri tjedna u potpunom neprijateljskom okruženju. Sa još nezacijeljenim ranama Joso je tada nalazi put do slobodne teritorije i iz Gospića s nekolicinom suboraca donosio u Bilaj lijekove, hranu i streljivo.
Ustrajan i počesto prkosan, nije se predavao niti u miru. Radio je i gradio bez odmora, kao da je znao da će se njegov život prerano ugasiti. Podlegao je koroni i tako okončao svoj burni, ali časni život čije je mnoge godine proživio izvan Domovine koju je ljubio iznad svega.
GS press / M.S.
