07.10.2017. u 22 sata HGSS Stanica Gospić zaprima poziv za pomoć. Radilo se od dvoje planinara kojima je cilj tog dana bio vozilom doći na lokaciju Bunovac te od tuda popeti se na Vaganski vrh (najviši vrh na ovoj planini 1757 mnm) i vratiti se nazad do vozila. Vremensko trajanje ovog puta trebalo je biti ukupno oko 5 sati. No međutim nesretni planinari nisu krenuli sa Bunovca već sa druge lokacije prema Vaganskom vrhu uvjereni da su vozilom stigli na Bunovac. Put kojim su planinari hodali bio je znatno duži i teži, predviđeno vrijeme hodanja ovim putem na Vaganski vrh je oko 7 do 9 sati. Nakon cjelodnevnog hodanja planinare je uhvatila noć, temperatura zraka značajno se spustila a uz vjetar osjećaj je bio izraženiji. Iscrpljenost, mrak, hladnoća, nepoznavanje terena, dezorjentiranost, izazivaju laganu paniku i strah kod planinara i pozivaju 112. Iz drhtavog glasa ženske osobe, i informacija koje su proizlazile, spašavatelji nisu puno uspjeli saznati osim njihove nakane tog dana da se popnu na Vaganski vrh. Žena je samo pozivala u pomoć ne znajući objasniti gdje se nalazi, pri tom izgovarajući imena lokaliteta sa šireg područja južnog Velebita. Iznad glava spašavatelja bilo je samo puno upitnika???? Ali shvatili smo samo jedno i u to bili sigurni, da je situacija vrlo ozbiljna, da moramo reagirati čim prije i pokušat pronaći promrzle planinare.
13 spašavatelja sa tri vozila kreću u akciju svjesni da akcija može potrajati do ranih jutarnjih sati. U jednom trenutku planinari se javljaju i čitaju oznake i natpise sa jednog kamena…. Ova akcija dobiva sasvim drugi scenariji, ono što je bilo dobro je to što smo „znali“ lokaciju na kojoj se nalaze, a ono što je bilo loše je to što se ženska osoba više nije mogla kretati od pothlađenosti i što se nalaze na vrlo minsko zagađenom području, iako je sama staza na kojoj se nalaze razminirana. U 23:30 spašavatelji na lokaciji Vagan pronalaze planinare, slijedi brzo zbrinjavanje planinarke, utopljenje i transport prema vozilima. Akcija je završila povratkom spašavatelja u Stanicu oko 01:30 sati.
Tog prekrasnog jesenskog dana na ugodnoj dnevnoj temperaturi planinari su zasigurno uživali u prekrasnim Velebitskim vrhovima, livadama i proplancima ne sluteći da će se njihovo planinarenje pretvoriti u pravu dramu i iščekivanje pomoći. Na sreću dobrim poznavanjem područja i iskustvom spašavatelja uz više netočnih informacija od onih korisnih, spašavatelji su brzo i uspješno odradili i ovu akciju spašavanja i zasigurno spasili još jedan ljudski život. Iako se kaže da je jutro pametnije od noći, ovog puta to nije vrijedilo. Jutro bilo bi, ipak prekasno…
Gs Press / HGSS Gospić