„Javljam vam veliku radost za sav narod“ (Lk 2,10)
Živimo u vrlo stresnom vremenu: pandemija koja je donijela puno zla još uvijek traje, hvala Bogu u blažem obliku, potresi čije posljedice još nisu sanirane, požari koji su divljali cijelog ljeta s velikim štetama, užasni rat na europskom kontinentu za koji još ne znamo kada će završiti i u što će se pretvoriti, velika poskupljenja energenata što mnoge baca u očaj, inflacija koja siromašnima jede one male zalihe, itd. Nije u ovakvim okolnostima lako živjeti radost i vedrinu, imati nadu i povjerenje u bolju budućnost. Ali, kakva korist od napetosti i tjeskobe, od neuroze i tužaljki! S ovim smo samo u opasnosti da dobar dio života, a možda i veći dio, proživimo bez prave životne radosti. Takav život može se jedva, nazvati životom.
Iluzija je misliti kako je moguće proživjeti život bez problema, bez poraza i patnji. Sve je to sastavni dio života. Bog nije nikoga poštedio takvog iskustva. Ali i sa svim tim trpećim iskustvima moguće je sačuvati radost i mir, ljubav i nadu, i osjećati se sretnim. Male životne probleme često dramatiziramo i dopuštamo sitnicama da nam zatruju životno ozračje i oduzmu radost.
Takvo iskustvo imali su i Isusovi učenici pa ih je Isus često upozoravao i pozivao da ne budu pretjerano zabrinuti (Mt 6,25.28.34; 10,19). Nije Isus nerealan da bi pomislio kako je moguće biti bez zabrinutosti u svim životnim situacija. Brige i zabrinutosti prate ljudski život i ne može ih se izbjeći. I Isus je toga svjestan, ali On želi da čovjek ne bude tjeskobno zabrinut, da tjeskoba ne ovlada njegovim životom i da zbog određenih briga ne izgubi radost i nadu, i ne dopusti da mu nutrinu obuzme tama, a tjeskoba srce. U protivnom, počeo bi umirati prije vremena.
Isus želi da njegov učenik nosi u sebi radost koju on daje, jer tu radost nitko i ništa ne može oduzeti (Iv 15,11). Blagdan Božića ponuda je te radosti. Naviještaj neba pastirima kod Isusova rođenja bio je: „Javljam vam veliku radost za sav narod.“ To nije navještaj koji pripada prošlosti, nego još i danas odzvanja jedinstvenom snagom. Bog s ljudskim licem dolazi i danas u susret čovjeku da ga ispuni vrjednotama neba. On se i danas želi roditi u čovjeku, doprijeti do njegova srca i biti u njemu izvor radosti.
Kad se govori o Božiću, ponavlja se stalno da je to blagdan radosti za obitelj i za svakog pojedinca. Prava radost nije proizvod čovjeka, nego Boga.
Proizvodi čovjeka su potrošna roba koja ima rok trajanja. Na različitim slavljima i zabavama vidjet ćemo puno radosti, ali ćemo također lako primijetiti kako ona brzo nestaje kada zabava završi. Dan poslije, osobe su više umorne nego svježe, više tmurne nego vedre.
Radost nema svoj izvor u materijalnom izobilju nego u miru srca koji dolazi kao dar odozgor. Isus je definiran kao „Mir naš“ (Ef 2,14). Na dan Isusova rođenja klicalo je nebo navješćujući i nudeći ljudima mir i radost koji su u Isusu s neba sišli na zemlju. Tu radost su, među prvima, osjetili siromašni pastiri. To su osobe koje su uglavnom, kao najamnici, čuvale tuđa stada, gotovo redovito za sitniš, za puko preživljavanje, u neprestanom strahu za budućnost. Prihvatili su takav život jer drugih mogućnosti nisu imali. O nekoj boljoj budućnosti nisu mogli ni sanjati. Ali su te noći doživjeli novu stvarnost kakvu im ni san ne bi ponudio.
Prvo ih obasjava misteriozno svijetlo s neba koje ih je prestrašilo. A potom čuju riječi: „Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak. Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama.“ (Lk 2,10-11).
Što su od svega pastiri razumjeli, ne znamo. Pitali su se, zacijelo: što se izvanredno može vidjeti u Djetešcu povijenom u pelenice koje leži u jaslama? Činjenica je da nisu odmah pali u zanos od sreće i poletjeli vidjeti naviješteni događaj. Evanđelist veli da su počeli o tome razgovarati i nagovarati jedni druge da pođu vidjeti što se to zbilo. To znači da su mnogi od njih oklijevali sumnjajući. Međutim, milost je pobijedila. Oni se žurno uputiše prema mjestu koje im je rečeno. Pastiri nalaze Mariju i Josipa s Djetetom u jaslama i govore im sve što im je Nebo reklo o Djetetu.
Što su sve ispričali, ne znamo. Evanđelist samo veli da su se svi, koji su čuli izvješće pastira, divili onomu što su oni govorili. Naglasak je da su se divili svi koji su čuli pastire. Ne samo Marija i Josip, nego i svi drugi kojima su pastiri kasnije ispripovijedali događaj. Kako Bog, po onima koji ga nose u srcu, ispunjava radošću svakoga koji s njima dolazi u kontakt. Božja želja je upravo to: da čovjek bude radostan i sretan i da taj miris širi svuda oko sebe. To potvrđuje i apostol Pavao kada veli: „Radujte se uvijek! … To je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (1Sol 5,16-18).
Pastiri se vraćaju radosno pjevajući Bogu. Oni ostaju pastiri i dalje nastavljaju raditi za sitniš, ali se njihov život promijenio.
Nije im povećana plaća, nisu dobili bolje uvjete rada, ali dobili su puno više: radost koju im nitko neće moći oduzeti. Kada čovjeka ispuni Božja radost, život postaje lijep i ispunjen unatoč svim poteškoćama i oskudicama. To je dar Božića ponuđen svima. Božić je poruka svakom čovjeku: „Ne boj se! Isus je došao zbog tebe.“
Isus nam nije lagao kada je rekao: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv 10,10). Došao nas je obdariti, a ne nešto nam oduzeti i osiromašiti nas. Istina, nekada nam, kao Otac, oduzme neku našu „igračku“ samo zato što se u njoj nalazi neka vrsta „eksploziva“ koji je prijetnja našem životu. Mi se tada ponašamo kao djeca: bunimo se, Bogu prigovaramo, nesvjesni kakve se opasnosti kriju u toj nam simpatičnoj „igrački“. Tako radi svaki otac koji se brine za svoju djecu.
Isus zna naše probleme, naše strahove, naše patnje. Njegov „ne bojte se“, koji je često upućivao učenicima, nije neka površna utjeha koju mi, tek toliko, dajemo ljudima u nevolji, ne nudeći im nikakvo rješenje za njihovu tešku situaciju. Isus sa svojim, „Ne bojte se!“ uvijek nudi rješenja i izlaze. Isus daje čovjeku radost života i tako mu omogućuje izlaz da je jači od svakog problema.
Kako nam je potrebna ta radost života u vremenu kakvo je danas, u kojem smo bombardirani najrazličitijim prijetnjama i strahovima. Dragi Bog je sigurno neće uskratiti. Važno je da joj se mi otvorimo, onda ćemo od punine njegove primiti milost punine života.
Svima vama, sestre i braćo, želim sretan i radostan Božić. Neka vas sve Isus svojom snagom i svojim svijetlom prati tijekom Nove godine koja neka vam bude u svemu blagoslovljena.
✠Zdenko Križić,
biskup gospićko-senjski
