Danko Ivšinović dobio pjesničku nagradu ” Zlatni triptihon “

Na XXIV. Međunarodnom natjecanju ljubavne poezije ” Pjesma nad pjesmama ” na temu ” Za neuzvraćenu ljubav ” održanom u Mrkonjić Gradu prigodom Valentinova gospićki pjesnik Danko Ivšinović, inače prognani rođeni Mrkonjićanin, dobio je prestižnu književnu pjesničku nagradu ” Zlatni triptihon ” za najoriginalnije pjesme u konkurenciji afirmirani pjesnici. Tema ” Za neuzvraćenu ljubav ” je motiv iz ” PARLE – MOI ” prošlogodišnjeg pobjednika Borisa Lazića iz Pariza, dr. slavistike, pjesnika, prevoditelja i predavača na Sirbonnei, koji je bio i član žirija.

Natjecalo se 199 pjesnika iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, BiH, Bugarske, Njemačke i Slovenije, koji su poslali 898 pjesama. Pobijedio je Vladan Rakić iz Beograda, za svekoliki doprinos ljubavnoj poeziji.

Evo i tri najoriginalnije pjesme gospićkog pjesnika Danka Ivšinovića, koje su dobile nagradu ” Zlatni triptihon ” :

Srijeda

Bila je srijeda,

kad si mi se

moja draga,

svidjela otraga

pa tek onda sprijeda.

 

Rekla si mi

nakon prvog pića

da nemaš mladića

i da se samo mogu

zahvalit’ dragom Bogu,

što mi istog dana

nisi dala nogu.

 

I nakon dva-tri dana,

otišla si moja draga

iznenada i bez traga.

Nisam stig’o moja draga

pogledat te ni otraga,

još mi srijeda mira ne dâ,

a kosa mi evo sijeda

pozn’o bi te moja draga

među tisuću, ja otraga!

Crno vino

 

Između mene i tebe

nije nikad ništa bilo,

a moglo je biti,

znamo to dobro i ja i ti.

 

Trebalo je samo one noći

još jednu bocu crnog vina

crnog kao tvoje oči,

do dna iskapiti.

Svatko svoju čašu

u sto komada razbiti.

Konobaru štetu iskeširati,

a onda u sitne sate

kući krenuti

pa u prvi šumarak

s ceste skrenuti .

i ručnu do kraja zategnuti.

Pjesmo ostani

Tebi pjesmo

puno toga dugujem.

Ti si sa mnom,

kad sam sretan

i kad tugujem.

S tobom sam mnoge

zore čekao, s tobom se

k’o majka napijao

i s milicijom posla imao,

a sve zbog jedne divne

crne žene lake,

al’ mogu vam reći:

” Samo takve!”

 

Prošle su godine

divne sedamdesete

i sada dobro znam

novim ne pripadam.

Sami smo ti I ja,

sve je nostalgija,

eto, pjesmo,

tako stoji sve,

kao uvijek ti razumi me:

Pjesmo ostani,

uvijek sa mnom ti

jer bez tebe, nema ni mene.

Gs Press