Gotovo da ne prođe dan a da nas svojim dolaskom u središte Gospića ne počasti ovaj starac. Znamo da je star, isuviše star, ali mu to ne smeta kada ga neki unutarnju glas pošalje iz Žabice u centar grada. Bila kiša, bura, žega ili snjegovi ovaj zlatni retriver prolazi svoju dionicu. Po ljeti se ponekad smjesti nedaleko od parka. Ljubimac je djece i odraslih pa ga nitko nikada nije dirao niti vikao na njega.
Zbog čega se svakoga dana uputi na ovu šetnju??? To nitko ne zna. Retriver je već dosta star pa ga možda hvata demencija. Možda mu se misli vraćaju u mladost kada je baš na toj dionici i na glavnom gradskom trgu sreo nekada ljubav svog života pa mu je taj događaj oblikovao memorabiliju i diktira mu životni tempo.
Sve teže hoda i kada se nakon ležanja osovi na noge treba mu malo vremena da bi se pokrenuo. U svakom slučaju će nam jednog dana nedostajati jer u svojim pohodima nikada nije zalajao na nekoga i trpio je maženja i ponekad grubu igru djece. Kao živa lutka na koju smo svi navikli.
M.S.
