U HRVATSKOJ broj osiguranika na dan 30. studenoga iznosio je njih 1.583.131. Broj korisnika mirovina za studeni iznosio je 1.234.991 osobu. Odnos broja korisnika mirovina i osiguranika je 1:1.28.
Drugim riječima, ako uzmemo u obzir da, prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska broji 3.888.529 stanovnika, to znači da je praktički svaka treća osoba u Hrvatskoj u mirovini.
Naravno, treba uzeti u obzir i broj onih koji mirovinu primaju u inozemstvu, a njih je, kako je pisao portal Mirovina.hr, u listopadu 2021. godine bilo ukupno 181 tisuća. No, svejedno, širu sliku to bitnije ne mijenja.
Sve više raste broj zaposlenih u starijoj dobi
Kontaktirali smo ekonomskog analitičara Andreja Grubišića, koji nas je uputio na istraživanje “Analiza hrvatskog mirovinskog sustava (uz prijedlog prilagodbi) i svjetski trendovi u privatnoj mirovinskoj štednji”, a koje je izrađeno od strane tvrtke Grubišić i partneri za Udrugu članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova.
Između ostalog u ovom istraživanju piše kako su unutar dobne strukture zaposlenih također vidljive negativne promjene u vidu sve većeg rasta broja zaposlenih u starijoj dobi za koje se očekuje skori odlazak u mirovine, dok broj zaposlenih u mlađoj dobi (kao udio u ukupnom broju zaposlenih) opada.
“Postojeći makroekonomski i demografski fundamenti ne ukazuju na mogućnost znatnog poboljšanja omjera osiguranika i korisnika u periodu od narednih 5-10 godina”, navodi se u istraživanju.
“Navedene promjene koje se odnose na pad stanovnika i radno sposobne snage, uz trenutno izrazito niske razine aktivnosti i zaposlenosti u usporedbi sa zemljama Europe te nizak BDP “per capita” ukazuju na dodatno opterećenje postojećeg mirovinskog sustava u vidu ograničenog potencijala za znatniji rast doprinosa za pokriće tekućih mirovina, a naročito imaju negativan utjecaj na mogućnost značajnijeg rasta mirovina postojećih umirovljenika u terminima realne kupovne moći”, navodi se u istraživanju.
Smanjivati doprinose za prvi stup
U istraživanju stoji i prijedlog prilagodbi postojećeg sustava, odnosno, navodi se kako bi od 2024. trebalo postupno smanjiti doprinose za prvi stup sve dok kroz 20 godina s postojećih 15 posto bruto plaće ne padnu na 5 posto bruto plaće. Također, stoji i kako treba povećati izdvajanja za privatnu mirovinsku štednju. I to tako što bi izdvajanja od 2024. s postojećih 5 posto bruto plaće u periodu od 20 godina porasla na 15 posto.
Prijedlozi podrazumijevaju i kako bi članovi obveznih mirovinskih fondova raspolagali financijskim sredstvima, ali i kako bi se financijska imovina nasljeđivala poslije smrti korisnika.
“Sasvim sigurno smo na 50 posto omjera onih u mirovini i onih radno sposobnih”
S Grubišićem smo popričali o ovoj temi.
“U našoj analizi smo se dotaknuli i idućeg podatka. Naime, prije deset godina broj korisnika mirovina je bio 42 posto onih u mirovini prema ukupnoj populaciji radno sposobnog stanovništva. Naša analiza sugerira da je postotak s obzirom na pad radno sposobnog stanovništva, a koji iznosi oko 250 tisuća, narastao danas na 47 posto”, rekao je on.
“Tu postoji i ograda da ne baratamo podacima sa zadnjeg popisa stanovništva, no ovdje govorim o potencijalnom omjeru. Sad vidimo da se broj stanovnika smanjio ukupno za 396 tisuća u zadnjih deset godina. Sasvim sigurno smo na 50 posto omjera onih u mirovini i onih radno sposobnih”, objasnio je.
“Postojeći sustav je neadekvatan za povećanje realnih mirovina”
“Ako ćemo promatrati sve hladne glave, razborito, možemo doći do zaključka da je kod sustava tzv. generacijske solidarnosti primjereniji naziv međugeneracijski transfer u kojem prisilno odvajate za druge bez garancije da će biti dovoljno onih koji će u budućnosti odvajati za vas.
S obzirom na to da dinamika prvog stupa ne funkcionira bez ljudi, u postojećim okolnostima zaključujemo kako za zadržavanje postojećeg sustava uz istovremeno znatnije povećanje realnih mirovina (s obzirom na to da su današnje niske) zahtijeva progresivni rast produktivnosti zaposlenih u budućnosti koji bi iz svojih dohodaka nadomjestili nizak omjer zaposlenih i korisnika mirovina”, objasnio je.
“Dakle, postojeći sustav ne nazivam ‘neodrživim’, nego neadekvatnim rješenjem za povećanje realnih mirovina budućih umirovljenika”, navodi.
“Svakako, naši prijedlozi su da se ide na znatno jačanje privatne mirovinske štednje jer se tako osiguravate. Ako samostalno odvajate novac, imate ideju o tome koliko ćete novca imati na raspolaganju”, kaže.
Dodaje da je uz postojeći sustav to teško reći i da ovisi o tome koliko će ljudi biti zaposleno, kolika će biti produktivnost rada.
“Ako sad vi ili ja izdvajamo tri četvrtine u prvi stup, a jednu četvrtinu u drugi stup, to znači da nemamo kontrolu nad tri četvrtine”, govori Grubišić.
Govori da je, uz promoviranje što veće konkurencije, potrebno prilagoditi regulativu vezanu za OMF-ove, omogućiti bezuvjetno nasljeđivanje sredstava iz svih oblika mirovinske štednje i djelomično raspolaganje sredstvima tijekom perioda štednje u iznimnim okolnostima.
“Treba jačati privatnu mirovinsku inicijativu”
Ističe i da treba promijeniti regulativu vezanu uz MOD-ove jer u postojećim okolnostima teško mogu osigurati prinose koji za vrijeme prosječnog vijeka korištenja mirovine od 21 godine pokrivaju inflaciju (jer indeksacija u postojećim okolnostima ne znači prinos jednak inflaciji) te ukinuti praksu u kojoj država nudi mogućnost prijenosa sredstava iz OMF-ova u 1. stup po umirovljenju jer se na taj način uvodi konkuriranje privatnom sektoru od strane države i upitnim čini cjelokupna logika postojeće privatne mirovinske štednje.
“U svakom slučaju i popis stanovništva ide u prilog tezi da treba jačati privatnu mirovinsku inicijativu jer to znatno podiže vjerojatnost da ćete znati s čim možete računati kad budete išli u mirovinu”, dodaje.
Navodi i kako će bogatije zemlje zapadne hemisfere također prije ili kasnije imati slične demografske izazove.
“Tamo i sad populacija ne raste prirodnim putem, nego uglavnom putem migracija. No, radno sposobna baza takvih zemalja se bilda upravo kroz one koji napuštaju svoju državu. I svakako, razvidno je da ljudi žive sve duže, ne možemo računati više na situaciju gdje pet ili osam ljudi radi na jednu osobu u mirovini. To vrijedi za cijelu Europu i zapadnu hemisferu. Granice su otvorene i ljudi slobodno migriraju”, rekao je.
Ističe i zanimljiv primjer.
“Postoje zemlje s visokom privatnom mirovinskom štednjom s obzirom na BDP, a to su Danska, Nizozemska, Australija, Kanada, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švicarska, Island itd., ali i one koji imaju također visok BDP, ali i pretežno državne mirovine poput Italije, Španjolske, Austrije, Njemačke, Portugala, Japana, Francuske itd.
Kod tih zemalja će biti puno veći pritisci na politiku, koja, pak, ne može promijeniti određene ekonomske činjenice, one su neovisne o tome jeste li lijevo ili desno”, konstatirao je.
Gs Press / index.hr
