U vrijeme kada većinu toga mjerimo eurima i gigabajtima, kada već sutra ne znamo što nam donosi sva ta moderna tehnologija, tada se hvatamo za iskonsu slamku spasa. Točnije za konac. Tako je ta tanka nit glavni medij i „kamen temeljac“ gospićke umjetnice rumunjskih korijena Tanie Marinelle Prpić. Vidjelo se to i sinoć tijekom izložbe njezinih radova otvorene u holu Pučkog otvorenog učilišta „dr. Ante Starčević“ u Gospiću.
Poznato je da Tania redovno sudjeluje na svim značajnijim izložbama ručnih radova diljem Hrvatske. O svojim radovima govori skromno, a svu njihovu raskoš pokazali su večeras gobleni, čipke i odjevni predmeti, kao mali djelić njezina opusa i izloženi radovi izložbe pod nazivom „Konac djelo krasi“. O svojim radovima Tania pripovijeda s puno strasti i skromnosti dostojne jedne umjetnice.
-Ovo radim od svoje šeste godine, po tome bi stažu već odavno trebala biti u mirovini. Tehnika rada je uglavnom tradicionalna rumunjska čipka kojoj sam sama dodala neke elemente. Drago mi je da moje sugrađanke i sugrađani cijene moj rad. Najsretnija sam kada se prihvatim igala i konca. Tada samo mislim na to, tada mi ništa ne fali. Hrvatska ima predivne tradicijske čipke i mnoštvo žena koje se s time bave. To je velika stvar i važno za opstanak te drevne i divne tradicije, rekla nam je Tania. U ime domaćina, POU „dr. Ante Starčević“, uvodnu besjedu dala je ravnateljica Irena Peša ustvrdivši kako u ručnim radovima Tanie Marinele Prpić od skromnog konca nastaje umjetničko djelo.
-To je ta tanka nit koja čini razliku od mnoštva naoko sličnih sadržaja i predmeta. Njene su kreacije materijalni dokaz protiv tehnologije koja, ma kako savršeno proizvela neki vez, ne može zamijeniti istančanu i maštovitu ljepotu rukom izvezenog konca. Vidljivo je to u goblenima koji oduzimaju dah preciznošću izrade i kojima gospođa Tania ne da da postanu ukrasni predmeti nekog davno prošlog vremena. Vidljivo je to i u prekrasnim čipkama i njihovoj implementaciji u odjevnim, ali i u upotrebnim predmetima, zaključila je ravnateljica Irena Peša.
Tania Marinela je večer provela strpljivo objašnjavajući tehnike, materijale, kreacije i pristupe svakom izrađenom predmetu, bez obzira hoće li ga netko nositi na sebi, držati na zidu ili stolu. U sve to utkano je puno kilometara konca svih vrsta i namjena, tisuće sati strpljivog rada, a pri tome su do izražaja došli bodovi, mustre i umjetnička, nesputana mašta ove umjetnice.
Kako je igrom riječi istaknula ravnateljica Irena Peša „upravo je to ono što na koncu konca priča priču o nezamjenjivosti ljudskog duha i njegove kreativnosti.“
Gs Press
