Nitko ne zna kako se u crkvi Svetog Križa u Perušiću našao šišmiš. Za vrijeme današnjih krstitki svi su ga zapazili kako je uzaludno pokušavao nestati iz areala kamo nikako ne pripada.
Ove lijepe i tople jeseni šišmiši koriste zadnje dane za prikupljanje hrane-letećih kukaca, prije nego li utonu u zimski san obješeni naglavce. Koliko god mi zazirali od njih, šišmiši su vrlo korisne životinje. Našu su odbojnost „zaslužili“ zbog izgleda, noćnog skitanja po nebu, sljepoći i malenim kandžama na krilima. Prema starim (i netočnim) vjerovanjima šišmiši se vole zapetljati ženama u kosu. Sasvim dovoljno osobina da ga čovjek ne voli. Pa čak niti u crkvi.
GS press
