Ljetni solsticij 21.06. u 17:54 – Sretan vam prvi dan ljeta, najduži dan u godini!

Od vremena drevnih

Svako godišnje doba samo po sebi ima neke svoje specifičnosti koje ga čine posebnim i dražesnim. Tako se početak ljeta oduvijek tradicionalno obilježavao proslavama, bilo poganskim ili mnogo kasnije kršćanskim. Proslave ljetnog solsticija u zapadnoj i sjevernoj Europi zovu se Midsummer jer slavlje pada na pola vegetacijskog perioda većine poljoprivrednih kultura, a Ivanjski krijesovi su tradicionalne kršćanske manifestacije koje su na neki način zamijenile dotadašnje poganske rituale. Obje vrste proslava ljetnog solsticija imaju zanimljiva zajednička obilježja koja su sačuvana do danas, te čine bogatu povijesno kulturnu baštinu tradicija i običaja.

U poganskim proslavama starih Germana, Slavena i Kelta sunce se slavi kao simbol cijelog života. Vjerujući da u trenutku ljetnog solsticija ono ima najjaču snagu, drevni narodi suncu u čast daruju svoju pažnju. To je doba kada se zaboravlja na snijeg i hladnoću, a hrane i ljekovitog bilja ima u izobilju. Glavne teme tih proslava su vatra, cvijeće žarkih boja i ljubav. Održavani su raskošni festivali vatre, ljubavne magije, igara u preskakanju vatre, te mjerenje visine skokova da bi se doznalo koliki će biti usjevi, dozivanje duhova za buduće obitelji, kao i za zaštitu svih prisutnih od demona i zlih sila (također se vjerovalo da se te noći okupljaju vještice kako bi se sastale sa zlim silama).

Staroslavenski praznik koji se slavio 23. i 24. lipnja na dan ljetnog solsticija u prošlosti naziva se Noć Kupala koji osim što obilježava pobjedu sunca nad tamom, ujedno je slavenska noć ljubavi i zaljubljenih.

Proslave ljetnog solsticija kao dana prirode, svjetla, noći, zdravlja i snage održavane su na posebnim lokacijama. Stare civilizacije su izgradile veliki broj ogromnih građevinskih struktura, hramova, kamenih krugova i tajnih unutrašnjih prostorija, a pretpostavlja se da je namjera bila da te građevine budu usklađene sa suncem. Te građevine su izgrađene diljem Europe, u Aziji, u Australiji, Južnoj i Sjevernoj Americi, na Srednjem istoku, u Egiptu, kao i na još mnogim mjestima.

Nekad i sad

Nekada su ljudi štovali prirodu i slavili dan solsticija kao dan vatre, dan sunca i početak novog ciklusa odnosno godine. Mi danas slavimo početak nove godine na dan kada se ništa u svemiru bitnije ne događa. Zašto?

Zato što je jedan rimski car odlučio da u svoje carstvo uvede kršćanstvo kao jedinu religiju i zabranio sva ostala slavlja i proglasio ih poganskim. No kako je teško bilo ljudima zabraniti da slave solsticije jer se taj događaj slavio tisućljećima na svim dijelovima zemlje, tada je taj car vrlo lukavo smislio da se Isus rodio na zimski solsticij a Ivan krstitelj na ljetni solsticij. U to vrijeme solsticiji su se slavili nakon 3 dana suncostaja. I tako se polako zaboravio pravi značaj tih slavlja. Danas su nama poznate baklje Ivanjske odnosno krijesovi koji se pale na Ivandan a zapravo su to oduvijek bili krijesovi koji su se palili na solsticij.

Također, kao i sve poganske proslave, pa tako i Ivanjski krijesovi su isključivo bili pretkršćanski narodni običaj vezan uz početak ljeta i žetvu. Dolaskom kršćanstva, Ivanjske svečanosti su u mnogim dijelovima Europe vezane uz svetkovinu Sv. Ivana Krstitelja. Premda je u 7. stoljeću Sv. Eligije opominjao tek pokrštene stanovnike protiv sudjelovanja u poganskim svečanostima suncostaja da nijedan kršćanin o blagdanu Sv. Ivana ili o svetkovini ikojeg drugog sveca niti pleše, niti skače, niti pjeva đavolske pjesme, nekoć poganski običaji su se ipak povezali s blagdanom Sv. Ivana kojemu je dan i najviši mogući liturgijski stupanj, a time i važnost u ciklusu liturgijske godine.

Paljenje krijesova se nastavlja kako bi štitili narod, stoku i urod od svih nedaća, a biljke prikupljene u Ivanjskoj noći imaju čudesna i ljekovita svojstva, kao što je dominantno gatanje po Ivanjskom cvijeću koje je moglo pokazati sudbinu života onima kojima je svaki cvijet bio namijenjen. U srednjem vijeku blagdan Sv. Ivana su nazivali ljetni Božić.

Najčešće proslave ljetnog solsticija održavanju se u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Danskoj, Latviji, Estoniji i Litvi.

Najzanimljivija svečanost odvija se u Stonehenge-u u Engleskoj gdje se svake godine okuplja veliki broj znatiželjnika i poštovatelja druida (druidi su u svakom keltskom plemenu osim svećenićke dužnosti bili još iscjeljitelji, suci i učitelji). Stohenge je megalitanski spomenik građen od golemih kamenih blokova, a arheolozi pretpostavljaju da se koristio za obredne ili vjerske svrhe.