Nema ničega novog u tvrdnji da trgovci dobrim dijelom kreiraju naš, inače sve slabiji standard. Zato je bolje trgovati nego li proizvoditi. A da u svemu ovome ima istine, uvjeravamo se svakoga dana. Evo malih, ali vrlo indikativnih primjera iz našeg grada.
Koliko nam se samo puta dogodilo da na polici vidimo proizvod koji nam treba. Prihvatljive je cijene i nosimo ga na blagajnu. Kad tamo: mali šok! Tako npr. na artiklu stoji cijena 8.99 kn, a na blagajni 13,99 kn. Kupujemo li samo nekoliko artikala, na ovu podvalu počesto ne reagiramo. Ali kada napunimo košaru s robom pa se planirana, i na blagajni „otkucana“ svota, razlikuju po 50 i više kuna, onda je to više od muljaže tipa „mi se zabunili“ ili „kolegica nije promijenila cijenu robe na polici“!
Koliko nam novca na ovaj nemoralan način uzmu trgovci, nikada nećemo doznati. Razlike od cijena na artiklima i na blagajni razlikuju se u rasponu od 10 do čak 40 %!!! Reklamacije zaposlenicima djeluju po principu „na jedno uho uđe, a na drugo izađe“! Možda bi se u uvođenje reda u ovakvim makinacijama konačno trebao uključiti netko tko je za to plaćen!
Sa druge strane smišljaju i načine kako nas privući da dođemo u trgovinu pa nam dostavljaju na kućnu adresu “smeće” od reklame. Da smeće! Često puta se zna desiti da tražene artikle na akciji uopće nisu dobili u Gospiću? Što je to katalog samo za Zagreb? Od tog kataloga nemamo nikakve koristi, pa ni za nuždu jer je pregladak za brisanje!
GS Press