U ovom blagdanu Navještenja Gospodinova slavimo početak našega spasenja. To je događaj pun otajstva, ljudskom umu nedokučivog. I Marija je daleko od toga da razumije svu tajnu navještaja koji prima. Kako veli božićni himan Jutarnje molitve: „Otajstva nosi Djevica njoj samoj nedokučiva“. To je događaj koji nas poziva na adoraciju misterija, jer je samo tako moguće nešto razumjeti. Jer to je događaj koji učini Gospodin.
Kod Navještenja anđeo pozdravlja Mariju riječima: „Gospodin je s tobom“.
Evanđelist odmah potom, kako smo čuli u odlomku koji je pročitan, napominje da će se dijete, koje će Marija roditi, zvati Emanuel, što znači „Bog s nama“, kako je već najavio starozavjetni prorok.
Evanđelista već priprema narod da postane svjestan te velike istine da će se Bog po Isusu nastaniti među nama, da nikada nećemo biti sami, a još manje od Boga ostavljeni.
Kroz cijelu povijest spasenja, sve do danas, ljudi, vjernici, imali su ne mali problem s ovom istinom, tj. vjerovati, napose u časovima životnih patnji, da nismo od Boga ostavljeni, napušteni.
Biblija nam ne skriva da ovi problemi muče čovjeka vjernika od početka. Tako u knjizi Sudaca čitamo kako anđeo pohađa velikog suca Gideona, u trenutku kada je Izraelski narod trpio pustošenja od jačeg Midijanskog naroda koji bi ih redovito pljačkao do te mjere da je narod od gladi umirao.
Anđeo pohađa tog vođu naroda govoreći mu: „Gospodin je s tobom, hrabri junače“. Ovaj čovjek, napominjem veliki vjernik, spontano odgovara: „O, ako je Gospodin s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima su nam pripovijedali oci naši … A sada nas je Gospodin ostavio, predao nas u ruke Midijancima“ (Suci 6,13).
Koliko vjernika i danas, u trenutcima patnje, razmišlja na sličan način! Koliko ih je gotovo uvjereno da je patnja znak da se Bog udaljio, da je okrenuo leđa!
Biblijski molitelj u Ps 77, u svojoj patnji, vapi govoreći: „Razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: ‘Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek, i hoće li ikada još biti milostiv? Je li njegova dobrota minula zauvijek … Zar je Bog zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje“ (Ps 77,7-10).
To su mučne unutarnje borbe čovjeka vjernika, kojemu je teško prihvatiti taj čudni osjećaj da se Bog od njega udaljio i da nema samilosti za njega u njegovoj patnji. U tom teškom stanju biblijski molitelj zaključuje: „Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega“ (77,11).
Kako se čovjeku zna nametnuti čudno uvjerenje da Bog nije onaj isti, da se promijenio u smislu da nema više one njegove ljubavi i dobrote koju je znao nekada iskazivati.
Draga braćo i sestre! Ovo su, bez sumnje, teška iskustva čovjeka vjernika kada se osjetiti sam u svojoj patnji, kada se zbog svojih čudnih osjećaja uvjeri da je napušten i od samoga Boga u koga je do tada imamo veliko pouzdanje.
Međutim, treba znati da biti s Bogom ne znači biti pošteđen svih nevolja i patnji. Nije bio pošteđen ni Isus. Poznat nam je i njegov vapaj s križa: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“
Mnogi od prisutnih su mu se rugali govoreći: „Uzdao se u Boga, neka ga sad spasi“. Ovo su bez sumnje demonske riječi s kojima đavao želi poručiti svima: „Gledajte kako prolazi onaj koji se pouzdavao u Boga“. U tom smislu osjećaj napuštenosti u patnji može biti i ozbiljna prijetnja samoj vjeri.
I bezgrešna Djevica Marija poznaje slična iskustva. Anđeo Blaženoj Djevici Mariji govori da je Gospodin s njom, a znamo kakve je sve patnje proživjela, napose patnju kada je morala gledati teške muke svoga djeteta. Za jednu majku teže patnje od ove nema.
Istina, patnja je misterij u ljudskom životu, uvijek teška za prihvatiti, ali je činjenica da je Bog patnju ugradio u samu krepost dobrote i ljubavi. Dobrota i ljubav su usko vezani uz patnju, koliko god nam bilo teško to razumjeti. Teško je naći dobru osobu, a da joj život nije bio obilježen i patnjom. Kao da bez patnje nije moguće oblikovati srce. Nije slučajno da nam Isus daje Mariju za majku u trenutku svoje i njezine najveće patnje. Kalvarija joj je bila vrhunac formacije njezina majčinskog srca.
Od događaja Navještenja Marija duboko živi s istinom koja joj je navještena: „Gospodin je s tobom“. Tu je bila njezina sigurnost i u najtežim životnim tamama.
Tu sigurnost Isus je dao svakom svom učeniku kada je rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“. Ta istina je bila duboko iskustvo tolikim kršćanima, napose mučenicima. Kada slušamo svetog Pavla kada nabraja samo neke od svojih patnji s kojima se hrvao, spontano nam se nameće pitanje: kako je sve to mogao izdržati. Na to pitanje sam Pavao daje odgovor kada jednostavno veli: „Gospodin je bio sa mnom, on me krijepio“ (2Tim 4,17). Da bi na drugom mjestu dodao: „Sve mogu u onome koji mi daje snagu“ (Fil 4,12).
Kakvu neizmjernu snagu daje ova istina kada je postanemo svjesniji! Kako je važno postati svjesni te istine u mnogim nevoljama koje nas u životu spopadnu! Ta svijest nam je jamstvo zaštite da nas teškoće života neće ni saviti ni slomiti. Nekada se čudimo kako neke osobe, usprkos tolikim patnjama, nisu izgubile sposobnost za smijeh i duhovitost.
Uvjeren sam da svi mi imamo iskustva Božje pomoći u mnogim nevoljama. Ali je problem što se ta iskustva Božje pomoći ne pretvore u sigurnost Božje blizine. Nego kada nadođu neke nove nevolje opet se vratimo na dno pouzdanja i nade.
Molitelj u Psalmu 30,7 zahvaljuje Bogu za ozdravljenje i iz tog iskustva Božje pomoći izjavljuje: „Neću se pokolebati nikada“. Misli tu na svoje pouzdanje u Boga. A onda opet, kod novog pohoda neke nevolje, sve se vraća. To smo mi.
Za razliku od nas Marija je, i u najvećim tamama, čvrsto vjerovala Bogu i njegovoj riječi. Kada kod navještenja postavlja pitanje anđelu: „Kako će to biti?“, jer ništa nije razumjela, dobiva odgovor u četiri riječi: „Bogu ništa nije nemoguće“.
Poslije ovih riječi Marija više nema nikakvih pitanja, ne zato što je sve razumjela, nego zato što u Boga ima neizmjerno povjerenje, zato što vjeruje da Bogu nije ništa nemoguće. Zato ona na koncu navještenja samo izriče svoj pristanak na sve što Bog traži. Jednostavno veli: „Neka mi bude po riječi Tvojoj“. Poslije ovoga ni anđeo nema potrebu bilo što nadodati, ovo je dovoljno. I on odlazi.
To je trenutak kada je Marija postala majkom Sina Božjega, a nešto kasnije, pod križem na Kalvariji, i majka naša. Jer je pod križem „stajala“, njezina vjera i njezino pouzdanje je bilo na čvrstim nogama iako je tama prekrivala sve. Patnja je oblikovala njezino srce i ona može biti prava majka koja kao nitko ima razumijevanja za patnju djece. Jer djeca u svojim strahovima i patnjama uvijek bježe majci u krilo.
Pa i sam Isus je htio blizinu majke na vrhuncu svoje patnje. Čovjek se, bez obzira koliko imao godina, u patnjama spontano, različitim uzdasima, obraća majci i izgovara njezino ime. Jer majka je uvijek spremna sve učiniti za svoje dijete. Prianjajući uz Mariju nećemo nikada ostati bez majke. Amen
Naslovni blagdan gospićke katedrale Naviještenje BDM ili Blagovijest slavili su svečanim euharistijskim slavljem u ponedjeljak 8. travnja 2024. u 17 sati mnogi prisutni koje je na početku pozdravio i predstavio dijecezanski upravitelj Gospićko-senjski biskupije mons. Richard Pavlić, sljedećim riječima:
„Braćo i sestre, svetkovinu Blagovijesti ove godine iz već poznatih razloga liturgijski prenosimo na ponedjeljak nakon Bijele nedjelje, a slavimo je i bez vlastitog biskupa ordinarija. Drago nam je zato da su s nama danas u zajedništvu biskupi naše metropolije i susjednih biskupija: riječki nadbiskup i metropolita, mons. Mate Uzinić, zadarski nadbiskup, mons. Milan Zgrablić, krčki biskup, mons. Ivica Petanjak, porečko-pulski biskup, mons. Ivan Štironja, šibenski biskup, mons. Tomislav Rogić. S nama je danas i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, preč. Željko Faltak. Srdačno pozdravljam sve okupljene biskupe, braću svećenike i puk Božji osobito nam je drago da nam današnje slavlje predvodi naš donedavni biskup, a sada splitski nadbiskup mons. Zdenko Križić od srca mu zahvaljujemo za sve dobro što nam je učinio, i molimo ga da u ime Božje započne ovo sveto slavlje!“
U svojoj propovijedi mons. Zdenko Križić osvrnuo se na blagdan Navještenja kao početka spasenja svakog čovjeka. „To je događaj pun otajstva, ljudskom umu nedokučivog. I Marija je daleko od toga da razumije svu tajnu navještaja koji prima.“
Spominjući događaj Navještaja, naglašava kako evanđelist priprema narod da postane svjestan velike istine kako će se Bog po Isusu nastaniti među nama, da nikada neće biti sami, a još manje od Boga ostavljeni. Kroz cijelu povijest spasenja, ljudi, vjernici, imali su ne mali problem s ovom istinom, tj. vjerovati, napose u časovima životnih patnji, da nismo od Boga ostavljeni, napušteni.
Nastavio je riječima: „Draga braćo i sestre! Ovo su, bez sumnje, teška iskustva čovjeka vjernika kada se osjetiti sam u svojoj patnji, kada se zbog svojih čudnih osjećaja uvjeri da je napušten i od samoga Boga u koga je do tada imamo veliko pouzdanje. Međutim, treba znati da biti s Bogom ne znači biti pošteđen svih nevolja i patnji. Nije bio pošteđen ni Isus. Poznat nam je i njegov vapaj s križa: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“
Napominjući kako ni Djevica Marija nije bila lišena takvog iskustva objašnjava kako anđeo Blaženoj Djevici Mariji govori da je Gospodin s njom, a znamo kakve je sve patnje proživjela, napose patnju kada je morala gledati teške muke svoga djeteta. Za jednu majku teže patnje od ove nema. Od događaja Navještenja Marija duboko živi s istinom koja joj je navještena: „Gospodin je s tobom“. Tu je bila njezina sigurnost i u najtežim životnim tamama, rekao je nadbiskup Zdenko.
Marija je imala neizmjerno povjerenje u Boga, zato što vjeruje da Bogu nije ništa nemoguće. Ona na koncu navještenja samo izriče svoj pristanak na sve što Bog traži. Jednostavno veli: „Neka mi bude po riječi Tvojoj“. Poslije ovoga ni anđeo nema potrebu bilo što nadodati, ovo je dovoljno.
Svoju propovijed mons. Križić završava riječima: „To je trenutak kada je Marija postala majkom Sina Božjega, a nešto kasnije, pod križem na Kalvariji, i majka naša. Jer je pod križem „stajala“, njezina vjera i njezino pouzdanje je bilo na čvrstim nogama iako je tama prekrivala sve. Patnja je oblikovala njezino srce i ona može biti prava majka koja kao nitko ima razumijevanja za patnju djece. Jer djeca u svojim strahovima i patnjama uvijek bježe majci u krilo. Pa i sam Isus je htio blizinu majke na vrhuncu svoje patnje. Čovjek se, bez obzira koliko imao godina, u patnjama spontano, različitim uzdasima, obraća majci i izgovara njezino ime. Jer majka je uvijek spremna sve učiniti za svoje dijete. Prianjajući uz Mariju nećemo nikada ostati bez majke. Amen”
Pred kraj svete mise, u ime župe Navještenja BDM i redovničke zajednice, privremeni upravitelj župe o. Marko Maglić uputio je mons. Zdenku Križiću zahvalu za prisutnost u Gospićko-senjskoj biskupiji a osobito na tome što se nadbiskup Križić pobrinuo da karmelićani dođu u ovu Biskupiji i preuzmu župu Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću. Dar su mu uručili član Ličke Pukovnije te djevojčica u narodnoj nošnji.
Na svetoj misi pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem Nikole Perišića.
Gs Press
