Još neki simptomi su kronična iscrpljenost, povećanje tjelesne težine i bolovi u mišićima.
Izgleda poput leptira, velika je samo četiri do šest centimetara, no snažno utječe na to koliko brzo ili sporo radi naš mozak, srce, mišići, jetra i drugi dijelovi tijela.
Prilično je začuđujuće da tako zahtjevan i odgovoran posao može obavljati toliko malen dio tijela kao što je štitna žlijezda, odnosno štitnjača. Ova žlijezda smještena je na prednjoj strani vrata, ispred dušnika kojeg obavija te ispod grkljana. Pripada endokrinim žlijezdama s unutarnjim lučenjem hormona koji se oslobađaju u krv i limfni sustav te pomažu da određeni procesi u organizmu dobro funkcioniraju.
Hormoni štitnjače, dakle, utječu na funkciju svih organa te bez njih nema normalnog razvoja ni rada središnjeg živčanog sustava. Ipak, poremećaji štitne žlijezde među najzastupljenijim su bolestima u endokrinologiji, odmah iza dijabetesa. U razdoblju od 1999. do 2018. od bolesti štitnjače oboljelo je čak 200 milijuna ljudi, a prema zadnjim procjenama Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) 2020. godine, od raka ove žlijezde oboljele su 586 202 osobe.
Gornje brojke, smatra prim. Sunčica Andrea Rogan, dr. med., specijalistica nuklearne medicine iz Poliklinike Medikol, nimalo ne čude. Naime, glavni pokretač štitnjače je jod, čiji je nedostatan unos u našem podneblju bio izražen sve do početka 90-ih godina prošloga stoljeća, objašnjava dr. Rogan. Bez obzira na svoju veličinu, štitnjača koja pravilno ne radi može izazvati niz ozbiljnih problema, stoga je ne bismo smjeli ignorirati.
– Hormoni štitnjače su važni za održavanje tjelesne temperature i normalne aktivnosti centra za disanje, kontrolu potrošnje kisika i glukoze, djeluju na srce tako da dovode do povećanja ili usporavanja kontraktilnosti srčanog mišića, reguliraju rad crijeva, utječu na pregradnju kosti i još mnogo toga. Neliječenje bolesti štitnjače ima za posljedicu različita oboljenja drugih organskih sustava, odnosno smanjenje kvalitete života, pada radne sposobnosti, nemogućnosti samostalnog obavljanja temeljnih funkcija, a kod ozbiljnijih neliječenih stanja, kao što je poremećaj srčanog ritma, može nastupiti i smrtni ishod – tvrdi dr. Rogan.
Nezanemarivi simptomi
Štitnjača proizvodi tri glavna hormona – tiroksin (T4), trijodtironin (T3) i kalcitonin. Prva dva hormona utječu na metabolizam povećavajući njegovu brzinu te su odgovorna za rast, razvoj i normalnu funkciju organizma. Hormon kalcitonin pridonosi kontroli razine kalcija i fosfora u krvi, minerala potrebnih za jake i zdrave kosti.
Kada antitijela štitnjače poremete sustav za održavanje stabilne količine hormona ove žlijezde u tijelu, dolazi do dva najčešća poremećaja njezine funkcije: hipotireoze i hipertireoze. Kod hipotireoze aktivnost štitnjače je oslabljena, što znači da ne oslobađa dovoljno hormona, dok kod hipertireoze štitnjača ubrzano radi, što pak ubrzava procese u organizmu.
Kada govorimo o simptomima ova dva poremećaja, oni se razvijaju postupno te ovise o kojem je poremećaju riječ. Na prvi pogled mogu djelovati bezazleno, baš poput onih koje susrećemo svakodnevno, poput suhe kože, krhkih i lomljivih noktiju te prorijeđenost kose. Dr. Rogan navodi još neke simptome hipotireoze:
– otečenost kapaka i potkožnog masnog tkiva
– zadebljanje jezika
– dubok glas i usporen govor
– kronična iscrpljenost
– bolovi u mišićima i zglobovima
– kronični zatvor
– povećanje tjelesne težine zbog zadržavanja tekućine
– poremećaji menstrualnog ciklusa
– neplodnost
– spontani pobačaj i prijevremeni porod.
Kod hipertireoze, napominje dr. Rogan, bolesnici se žale na pretjeranu nervozu, razdražljivost, brzo kucanje srca, tremor ruku, pretjerano znojenje, ispadanje kose, crvenilo, pečenje i vlaženje oči. Gubitak na tjelesnoj težini prisutan je unatoč pojačanom apetitu, a mokrenje i stolica mogu biti učestali. Kod žena, kaže dr. Rogan, može doći do poremećaja menstrualnog ciklusa, u vidu izostanka ili skraćene menstruacije.
Hipotireoza i hipertireoza, naglašava Tatjana Suttil, dr. med., specijalistica nuklearne medicine iz Poliklinike Medikol, mogu također direktno utjecati na mentalno zdravlje oboljelog.
– Teži oblik hipotireoze utječe na kognitivne funkcije u smislu usporenosti, zaboravljivosti i promjene raspoloženja, koje najčešće vode k tjeskobi. S druge strane, kod hipertireoze pacijenti su nervozni i psihomotorno uznemireni, što je često praćeno poremećajima spavanja uz veću vjerojatnost razvoja brojnih psihoneurotskih poremećaja – objašnjava dr. Suttil.
Estetski problem
Veliku skupinu bolesti štitne žlijezde čine i autoimune bolesti štitnjače, kod kojih je najčešća posljedica upravo hipotireoza. Neke od najčešćih su difuzna autonomna funkcija štitnjače, toksični adenom i multinodozna toksična guša. Kod tih bolesti, kaže dr. Rogan, većina ili pojedine stanice štitnjače neprestano rastu i stvaraju višak hormona neovisno o regulaciji od strane hipofize ili vanjskih podražaja.
– Kod takvih bolesnika klinička slika je varijabilna; neki pokazuju simptome, dok drugi možda niti ne zamjećuju smetnje. Jedini znak poremećaja funkcije štitnjače vrlo su često srčane smetnje i eventualna porast kvržice u području vrata, tj. štitnjače – tvrdi dr. Rogan.
Velik estetski problem može predstavljati povećana štitnjača, odnosno eutireotična guša (struma). Nije uzrokovana poremećajem rada štitnjače, autoimunom bolesti, upalom ili tumorom, već manjkom joda. Guša je sve do pedesetih godina 20. stoljeća bila veliki javnozdravstveni problem, naročito u krajevima gdje je u tlu bila prisutna manja količina joda od potrebne. U nekim krajevima Hrvatske, kao što je selo Rude kod Samobora, guša je bila prisutna u 85 posto populacije. Ovaj problem donekle je riješilo obavezno jodiranje soli u Hrvatskoj od 1953. godine. No, u današnje vrijeme preko dvije milijarde ljudi i dalje živi u predjelima siromašnima jodom, a preko 700 milijuna ljudi u svijetu pati od gušavosti.
Najčešće zloćudna bolest endokrinog sustava je tumor štitnjače koji može biti dobroćudan ili zloćudan. Simptoma, napominje dr. Rogan, gotovo da i nema, osim ako nije riječ o čvoru u štitnjači kojeg možemo opipati ili pojavom uvećanog limfnog čvora na vratu.
Liječenje i prevencija
Kada govorimo o zastupljenosti bolesti štitnjače, istraživanja su pokazala da žene od njih češće obolijevaju, iako se mogu razviti i kod djece i kod muškaraca. Također, veći rizik od obolijevanja imaju osobe kojima se netko u obitelji bori s bolesti štitnjače ili osobe koje pate od anemije, lupusa, dijabetesa tipa 1 i drugih bolesti. Bolesti štitnjače češće su i kod osoba treće životne dobi. Kako bi se podigla svijest o pravovremenoj dijagnostici, liječenju i prevenciji, 25. svibnja svake godine obilježava se Svjetski dan štitnjače.
– Kod nekog će stres izazvati visok tlak, kod nekog gastritis, a kod nekog poremećaj rada štitnjače. Posebice je tu važno istaknuti skupinu bolesnika koji boluju od autoimunih bolesti štitnjače koji imaju veću predispoziciju za razvoj poremećaja funkcije štitnjače zbog čega se preporučaju redovite kontrole prvenstveno hormonalnog statusa. Također, poremećaji funkcije štitnjače češće se javljaju u vrijeme puberteta, trudnoće i menopauze, posebice kod osoba s autoimunim bolestima, ali to ne znači da pojava poremećaja nije moguća i izvan tih perioda – napominje dr. Suttil.
Kako bismo bili sigurni da je naša štitna žlijezda zdrava, važno je ići na redovite preglede koji uključuju jednostavno vađenje krvi. Ovi pregledi dostupni su u mnogim javnozdravstvenim institucijama ili privatnim klinikama kao što je Poliklinika Medikol, čiji su specijalistički laboratoriji prisutni u Zagrebu i Čakovcu.
Liječenje premale proizvodnje hormona štitnjače, odnosno hipotireoze, napominje dr. Rogan, je nadomjesno. Drugim riječima, nadoknađuju se hormoni koji nedostaju. Sintetski hormon štitnjače, levotiroksin, kod nas je dostupan u obliku tableta koje se uzimaju jednostavno prije jela ili drugih lijekova, a doza se individualno prilagođava. Kod pretjeranog lučenja hormona štitnjače, hipertireoze, blokira se njihova pretjerana proizvodnja, kaže dr. Rogan. Ako se bolest teže kontrolira lijekovima kod hipertireoze ili autonomnih čvorova štitnjače, tada se može primjenjivati i radioaktivni jod, također putem kapsula ili tekućina koje se uzimaju oralno.
– Prognoza većine bolesti štitnjače je odlična ako se nadomjesna terapija uzima redovito u propisanoj dozi. Potrebno je vršiti nadzor količine doze hormona štitnjače prema uputama liječnika specijalista ili nuklearne medicine ili endokrinologije, no važno je znati da se liječenje pojedinih stanja štitnjače provodi doživotno – objašnjava dr. Rogan.
Dobroćudne promjene, kaže dr. Suttil, mogu se pratiti redovitim ultrazvučnim kontrolama uz eventualnu ciljanu citološku punkciju promjene, a u određenim se indikacijama (povezanost s poremećajem funkcije, smetnje gutanja, smetnje disanja) može preporučiti operativno liječenje.
– Kod zloćudnih tumora štitnjača se u cijelosti operativno odstranjuje uz dodatnu primjenu terapije radioaktivnim jodom. Kod pacijenata s kompliciranim tijekom zloćudne bolesti, što je srećom rijetko, primjenjuju se standardni postupci onkološkog liječenja – kemoterapija, imunoterapija, vanjsko zračenje – navodi dr. Suttil.
U prevenciji, ali i liječenju štitnjače, kaže dr. Rogan, najvažnije je da se građani dobro informiraju o eventualnim simptomima.
– Ako primijetite određene promjene, obratite se svom liječniku koji će vas dalje moći točno uputiti prema specijalistima ako to bude potrebno. Također, napominjem da se ne uzimaju preparati za takozvano ‘bolje zdravlje‘ štitnjače, kao što su preparati joda ili tinkture, da se obrati pažnja na sastav pojedinih lijekova i sirupa protiv kašlja te multivitamina koji mogu sadržavati veće količine joda. Svakako se savjetuje s liječnicima prije uzimanja takvih supstanci – zaključuje dr. Sunčica Andreja Rogan.
Gs Press / jutarnji.hr
