Protupravna ponašanja sada već bivšeg načelnika Policijske uprave ličko-senjske Ante Podnara nisu samo ono što je Višnja Borčić prijavila, iako i njena prijava opisuje samo dio onog što se događalo u toj instituciji.
Novinarska znatiželja nas je dovela do nekih još više neshvatljivih ponašanja, pa je upitna ukupna vjerodostojnost rukovodnog upravljanja. Naime, MUP je u svakoj policijskoj upravi imenovao povjerljivog savjetnika ili ovlaštenu osobu od poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva, sukladno čl. 73 kolektivnog ugovora. Također PU ličko-senjska ima povjerljivog savjetnika, čija uloga nije zanemariva, pa se nameće pitanje što je po tom pitanju učinio ili nije, povjerljivi savjetnik? Posebice, kad su javnosti dostupni podaci da su žrtve mobinga bili i službenici, muškarci?
Zaposlenici, ohrabreni medijskim pisanjima, sada rado pričaju svoja „iskustva“. Proizlazi da je Ante Podnar nametno apsolutističku vlast, pa nije dozvolio korištenje dnevne pauze niti odlazak kući nakon radnog vremena. O tome je on odlučivao, iako je to regulirano zakonom.
Vrlo često, što zaposlenici danas podrugljivo spominju, provodio je razno razne ankete na sastancima, pri tom vješto nudeći svoje odgovore, nakon čega je sam obradio rezultate ankete i donosio sam zaključke koje je unaprijed pripremio. Vrlo je dojmljivo saznanje da je bezobrazno optuživao službenike za kontakte s novinarima portala Lika online i Gs press, a sam se hvalio da je on autor mnogih tekstova na jednom lokalnom portalu, obezvrjeđujući vlasnika navedenog portala kao manje sposobnog.
Ni političari nisu bili izuzeti od optužbi, pa su službenici bili izloženi verbalnim ispadima za kontakte s političarima, udrugama, građanima, bivšim rukovoditeljima iz policije ne birajući izraze za optužbe, vodeći brigu o njihovom ponašanju u prometu kako bi službenici imali razloge za postupanja, a u suprotnom ih je optuživao za spregu.
Kad bi netko od službenika susreo po njegovom mišljenju nepodobnu osobu i pri tome ostvario službeni kontakt, žurno se organizirao masovni sastanak na kojem je taj službenik morao izraziti javno kajanje. Zanimljiv je sadistički odnos prema niže rangiranim zaposlenicima, pa je zahtijevao da se svaki put kad on uđe u neku prostoriju, svi hitro ustanu.
Trivijalan imperatorski stav se tako svakodnevno gradio u ugostiteljskim objektima, čemu su građani svjedoci kada je raspravljao o policijskim postupcima, te službenike pozivao mobitelom i pri tom bi razgovor stavljao na zvučnik, kako bi prisutni mogli doživjeti njegovu moć.
Smatrao je da je rekreiranje žena u slobodno vrijeme praksa koja kvari društvo i u protivnosti je sa ženskom čistoćom, pa je kao fetvu, javno optuživao žene koje se rekreativno bave bicikliranjem da se nemoralno ponašaju. Vrlo čudna potreba je kad bi zahtijevao da službenici jedni o drugima pričaju spoznaje iz privatnog života, a onda bi ih ucjenjivao svojim saznanjima.
Neobično je zašto takav lider, koji se čvrsto drži za policijske skute, nije poštivao odoru hrvatske policije, kojom prilikom je nazivao službenike pogrdnim imenima kao npr. idioti, luđaci, a kad bi ih tjerao iz svog okruženja govorio im „marš, tutanj.“
Još jedna zanimljivost iz opusa tog lika, zahtijevao je od žena da ujutro šetaju kroz njegov ured, vrlo često pred muškom publikom, kako bi ocjenjivao njihov izgled! Bez srama je tražio da žene skupe noge dok sjede okrenute prema njemu! Pregledavao je nokte ženama!
Kako je pratio stanje stresa nakon čitanja psalama nabavio je tlakomjer i prije jutarnjih seansi zahtijevao od suradnika da zavrnu rukave i ispruže ruku kako bi im on osobno izmjerio tlak. Treba li još???
Gs Press
