Dana 20. siječnja 2018. godine održana je redovita Izvještajno-izborna skupština Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Ličko-senjske županije u prostoru Kulturno informativnog centra u Gospiću. Na sjednici su podnesena izvješća o radu tijela udruge te ujedno donesene razrješnice za stari saziv tijela udruge. Nakon provedenih izbora za predsjednicu je ponovno izabrana Kata Brkljačić, a za dopredsjednicu Marica Suknaić.
Po završetku Skupštine izaslanstvo Udruge udovica se uputilo prema spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu Alojzija Stepinca gdje je položeno cvijeće i zapaljene svijeće.
Prigodna večera povodom obilježavanja 25 godina djelovanja Udruge održana je u maloj dvorani Hotela Ana gdje je Josip Dragičević započeo program himnom i minutom šutnje za poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje. Nakon toga sve predsjednica Udruge je uputila pozdrave okupljenim predstavnicima udruga iz Domovinskog rata, gospićkom župniku, načelniku PU Ličko-senjske te predstavnicima Grada Gospića i Ličko-senjske županije.
Predsjednica je izjavila kako želi „da ovo druženje bude bar na trenutak iskreno usmjereno ka svima onima koji nisu s nama, a zbog kojih smo svi mi ovdje“.
Kratki pregled djelovanja Udruge kroz proteklih 25 godina iznio je Josip Dragičević: “Osnivačka skupština održana je 22.12.1992. godine u starom Hotelu Lika, dok je inicijalni odbor za osnivanje brojio 23 udovice koje su bile majke 38-ero djece, a njihova imena su sljedeća: Kata Svetić, Ivanka Bubaš, Biljana Drašković, Ankica Cvitković, Mara Rupčić, Katica Hećimović, Nada Gržan, Kata Brkljačić, Marijana Starčević, Marija Tonković, Zdravka Vukšić, Mira Milinković, Marica Dragičević, Marijana Vlainić, Kata Naglić, Ana Štimac, Ivanka Biljan, Katica Štimac, Ana Grgurić, Marija Frković i Slavica Kosović.
Ulogu i dužnost predsjednica Udruge, redoslijedom od osnutka pa do danas, obnašale su: Božena Tonković, Marijana Vlainić, pokojna Kata Svetić, Marina Rakić i Kata Brkljačić.
Broj članova se mijenjao, prvenstveno zbog progonstva i stambenog zbrinjavanja u drugim gradovima. Važno je istaknuti kako je činjenica smrtnosti u udovičkoj populaciji marginalizirana kod nadležnih institucija. Koristimo priliku istaknuti da je članstvo smanjeno za 20% zbog smrti udovica. Nažalost i troje djece je preminulo. Udruga danas okuplja 39 članova, 38 udovica i 1 udovac.
Potrebno je naglasiti što sve udrugu čini drugačijom od ostalih organizacija koje okupljaju hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, ali i ostalih. Osnovna razlika je u dijeljenju sebe drugima od vremena dok su im djeca bila mala, ovisna o njihovoj pomoći, progonstvu, čekanju posmrtnih ostataka supruga, obiteljskih i vjerskih blagdana bez, kako se u narodu zna reći “glave kuće”. Da, bile su svih ovih godina, doslovno rastrgane između boli i roditeljstva uz često nerazumijevanje okoline.
Organizirane u udruzi pokazale su svoju osebujnost, ljubav u različitosti, diskretnost i odmak od negativnog, jer sve je počelo najtraumatičnijim iskustvom, ratom i smrću supružnika. Od 1990. godine upoznavali smo najgoru stranu čovjeka u svoj silini strahota koje je donosila agresija na našu domovinu. I naš lijepi grad te okolna mjesta doživljavali su svoje teške dane razaranja i ubijanja, neki su morali posve napustiti svoje domove, a branitelji su se morali preseliti na bojišnicu. Sudionici i stradalnici, hrvatski branitelji dragovoljci, ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata započeli su samoorganiziranje u Gospiću. Udovice su se organizirale u potrebi osiguranja socijalne zaštite, pravde i istine o stradanju.
Kontinuirana zadaća im je uvijek bila pravednije, pravičnije, a i moralnije vrednovanje smrti njihovih supružnika u obrambenom ratu za suverenu Republiku Hrvatsku te dostojanstven odnos prema njihovoj djeci i njima samima.
Teško je u početku bilo uskladiti obveze prema malodobnoj djeci s obvezama preuzetim u udruzi. Nema priznanja i riječi kojima treba zahvaliti ovim ženama, majkama, radnicama, udovicama za vrijeme koje su provodile pomažući jedna drugoj i uvijek iznova nalazile hrabrost za borbu. Upravo zbog toga možemo sa sigurnošću ustvrditi kako je udruga jednako aktivna kroz svih 25 djelovanja.
Svojim aktivnim sudjelovanjem doprinosile su pri svakom odavanju počasti smrtno stradalim hrvatskim braniteljima kod važnijih obljetnica i državnih blagdana, kao i obljetnicama brigada koje su djelovale na ličko-senjskoj bojišnici, ali i svim drugim dijelovima naše domovine. Strpljivim ali upornim radom u prikupljanju fotografija i druge dokumentarne građe iz Domovinskog rata sudjelovale su u izgradnji Spomen sobe.
Kako bi poboljšala psihofizički status članica, Udruga je promicala i aktivnije bavljenje sobom s osnovnim ciljem podizanja svijesti i preventivnih aktivnosti za očuvanje zdravlja.
Udruga udovica uvijek je posebnu pozornost posvećivala djeci bez oba roditelja, a njih je 13-ero te je do danas, dvoje još uvijek nezaposleno, a jedan zaposlen privremeno na neodgovarajućem mjestu.
Svojim neuspjehom nikako ne mogu ocijeniti ove podatke, jer je odgovornost svakako na dužnosnicima i svima koji uvijek ističu kako je briga o djeci poginulih hrvatskih branitelja na prvom mjestu. Ovoj brojci treba dodati i još 14-ero nezaposlene djece, mladih ljudi koji mogu toliko toga dati našem gradu, a time i sebi osigurati budućnost. Na visokoškolskom obrazovanju nalazi se još troje djece.
Iako članice nisu očekivale zahvalu za svoje djelovanje, nadamo se da će doći dan priznanja za odvažnost ovim ženama, udovicama, majkama, njihovoj jednostavnosti u ponositosti, neizrecivoj strpljivosti, ali i blagosti, kad se situacija zaoštri. One nisu nikada pretjerivale, nisu osuđivale. Jednostavno, u njima odsijeva Božja milina i ljepota neba, no neka vas to ne zavara, ako mislite da će prešutjeti nepravdu ili prešutjeti svoje mišljenje ako se razlikuje od vašeg.
One su postojane u istini i zauzimanju za svoju djecu i njihovu budućnost, jer to je smisao žrtvovanja njihova supruga i njih samih svih ovih 25 godina.“
Predsjednica Udruge je izjavila kako je nemoguće ispričati sve što su proživjela i što proživljavaju i danas, ali nemoguće je objasniti i strah za budućnost te opstojnost obranjenog i oslobođenog u Domovinskom ratu, a to je opstojnost zajedništva. Zahvalila se na ponovnom izboru za predsjednicu Udruge i ukazanom povjerenju. Priznala je kako je pred svaku izbornu Skupštinu osjetila potrebu za odmorom, ali uvijek je bilo ono „ako ti nećeš, ni ja ne mogu“ te se tako ponovno nađe u istoj ulozi. Nada se da će njena djeca i unučad shvatiti i opravdati sve vrijeme koje će darovati drugima. Nadalje je izjavila „od Vas ću dragi naši gosti i dalje tražiti pomoć u rješavanju naših problema, a na vama je da po dužnosti ili zbog poštovanja prema našim poginulim muževima pomognete“.
Zatim je uslijedila podjela zahvalnica za doprinos i suradnju u realizaciji programskih ciljeva, pa su tako zahvalnicu preuzeli: Želimir Asić – Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja LSŽ, Josip Dragičević – Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja LSŽ, Ivica Ćaćić – Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 1990.-1991. Ličko-senjske županije, Pajo Brkljačić – Klub branitelja ZNG 118. brigade HV, Milan Franić – Udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade „Vukovi“, Antonijo Šebalj – Stože Ličko-senjske županije za obranu digniteta Domovinskog rata, vlč. Mario Vazgeč – župnik Župe NBDM u Gospiću, Josip Biljan – načelnik PU Ličko-senjske, Kristina Prša – zamjenica gradonačelnika Grada Gospića i Darko Milinović – župan Ličko-senjske županije. Župan se u ime zamjenica gradonačelnika kao i u svoje ime zahvalio članicama na sve što su do sada izdržale te izjavio kako će zajedno sa zamjenicom gradonačelnika i dalje stajati na raspolaganju kako Udruzi udovica tako i ostalim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata.
Prije početka domjenka prigodne riječi molitve uputio je vlč. Mario Vazgeč.
Gs Press / Udruga Udovica GS
