OSNOVNA ŠKOLA ,,MILAN SEKULIĆ“ LOVINAC
NOVI JE NAZIV NEKADAŠNJE OSNOVNE ŠKOLE LOVINAC
Ravnateljica Škole, Marija Tonković podržala je inicijativu i pisani prijedlog Udruge policajaca ,,Vila Velebita“ Lovinac u promjeni naziva Osnovne škole Lovinac u Osnovna škola ,,Milan Sekulić“ Lovinac.
Cijeli postupak promjene naziva proveden je uz prethodnu suglasnost supruge pokojnog Milana Sekulića, gđe Mire Sekulić kao i Učiteljskog vijeća, Školskog odbora, Osnivača Škole te Županijske skupštine Ličko-senjske županije.
Tko je Milan Sekulić i zašto Škola nosi njegovo ime?
Milan je rođen 12. studenog 1940. godine u Lovincu, kao sin Marka Sekulića – Make i Katice Sekulić, rođ. Rupčić. U svom je rodnom mjestu završio osnovnu školu. Srednju učiteljsku školu u petogodišnjem trajanju – završio je u Gospiću.
Nakon diplomiranja na Učiteljskoj školi, Milan se zapošljava kao učitelj razredne nastave u Osnovnoj školi Lovinac. Nakon odsluženja vojnog roka u Ljubljani, vraća se na rad u svoju školu i u njoj radi do 1969. godine. Zahvaljujući svojoj pedagoškoj senzibilnosti i darovitosti poučavanja, ubrzo je postao omiljen kod učenika i roditelja.
Godine 1970. vjenčao se s kolegicom po struci, Mirom Todorović, učiteljicom razredne nastave. S njom je počeo osmišljavati nove planove za budućnost. Odlučio je krenuti stopama svog oca, poznatog dugogodišnjeg mehaničara i prijevoznika. Milan se nije aktivno bavio politikom, ali je pomno pratio i analizirao društveno-politička kretanja. Unatoč zaokupljenosti radom, uspijevao je naći vremena za druženje s prijateljima, za pružiti nesebičnu pomoć, za doprinos općem dobru. Zbog toga je bio rado viđena osoba i nadasve cijenjen suradnik.
U njegov Lovinac stigao je rat i naprasno prekinuo sve životne snove i sva ostvarenja. Dramatična zbivanja započela su iznenada, 17. kolovoza 1990. god. Kada je srpska vojska balvanima zatvorila putove prema Udbini, Gračacu i Gospiću. Preostao je samo izlaz na Velebit. Revoltirani mještani Lovinca počeli su organizirati vlastitu obranu i zaštitu. Mještani su organizirali straže koje su čuvale Lovinac od upada neprijatelja. U tu svrhu formirana je jedinica policije u koju se Milan dragovoljno prijavio. Neizvjesno stanje ni rata ni mira, s neznatnim promjenama trajalo je gotovo godinu dana. Milan je, kao i mnogo puta ranije, uvečer 4. kolovoza 1991. otišao na stražu. Ovaj put se Milan sa straže nije vratio. Ujutro 5. kolovoza 1991. godine, sa svih je strana izvršen silovit neprijateljski napad na Lovinac. U tom je napadu, na brdu Gradina iznad Lovinca, 5. kolovoza 1991. godine – poginuo Milan Sekulić.
Sve što je rečeno svjedoči kako je Milan bio radin, hrabar i nadasve čestit čovjek. Stradao je na samom početku domovinskog rata, štiteći svoje mještane i svoj dom.
Za svoje nesebično djelo i žrtvu Milana je posmrtno odlikovao predsjednik Republike, dr. Franjo Tuđman. Nosilac je Spomenice Domovinskog rata 1990.-1992., obiteljskog Ordena Zrinskog i Frankopana, te još dva Ordena Zrinskog i Frankopana. Kao pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Milan je posmrtno 1996. godine unaprijeđen u zvanje inspektora.
Na 5. godišnjicu pogibije Milana Sekulića, 5. kolovoza 1995. godine, Lovinac je oslobođen. Tako stjecajem okolnosti 5. kolovoza svake godine Lovinac obilježava jedan nesretan i jedan sretan događaj. Odaje priznanje žrtvama i slavi svoje oslobođenje u koje je utkana i Milanova žrtva.
Svjedočenja Milanovih učenika, kolega, suboraca i priznanja općinskih, županijskih i državnih vlasti, neosporni su dokaz kako je imenovanje Osnovne škole u Lovincu njegovim imenom ne samo opravdano nego i posve razumljivo. To je svakako jedan od najprimjerenijih načina da se zadrži sjećanje na ljude koji su položili živote za dobrobit svojega naroda i koji su nas svojom žrtvom beskrajno zadužili.
Iz svega navedenog znamo da će osnovna škola ponosno i časno nositi naziv Osnovna škola ,,Milan Sekulić“ Lovinac, što je od povijesne važnosti i časti za cijelu Općinu Lovinac i njene stanovnike.
Gs Press
