Jesen je pomalo prpošno istaknula svoju ispunjenu bojanku. Nema umjetnika koji joj je ravan, samo je možemo neuspjelo kopirati. Otpalo lišće šušti po nogama posvuda na putu, posebno u Jasikovcu gdje nas priroda želi podsjetiti na činjenicu kako je lišće završilo još jedan biološki ciklus. Lišću je, baš kao i ljudima i svim živim stvorovima, život jednokratna pojava. Kraća ili dulja.
Zato ovu prelijepu jesen treba živjeti s punom dušom, diveći se ljepoti koja nas okružuje. Još malo i stiže nam Sveta Kata (snig prid vrata) kada će neumorni vjetrovi odagnati otpalo lišće i stvoriti uvertiru za još jedan životni ciklus. Hladniji i sumorniji od jeseni, ali ipak toliko poseban.
GS press
