Tradicionalni predbožićni susret svećenika Gospićko-senjske biskupije upriličen je u Gospiću 2. prosinca, a održan je u dva dijela, najprije u katedrali pa u biskupskom ordinarijatu.
Susret je započeo molitvom Srednjega časa u katedrali, a potom je pokorničko bogoslužje predvodio fra Kristijan Radas, OFM, župni vikar u Gračacu. U nagovoru je najprije istaknuo budnost i pripravnost, kao glavne značajke Došašća, a potom je, na temelju evanđeoskog izvještaja o svjedočanstvu Ivana Krstitelja (Iv 1,19-23), posvijestio kako je Isusov Preteča na jedan način slika svećenika “koji viče u pustinji” današnjega svijeta te u ljudima “poravnava put” za Gospodinov ulazak u njihov život.
U drugom dijelu nagovora, koji je bio i poticaj za ispit savjesti, fra Kristijan je naglasio glavne misli iz duhovnoga govora svećenicima sluge Božjega fra Ante Antića “O osobi svećenika”, u kojem na početku stoji: “Svakom je svećeniku koristno da zapita samog sebe ono što su Židovi pitali Ivana Krstitelja: Tko si ti?” U odgovoru na to pitanje, fra Ante Antić naglašava: “O svećeniče, ti ne smiješ zaboraviti da pravu sreću nećeš naći nigdje, nego u vjernom služenju Bogu!” Potom taj duhovnik sveta života posvješćuje kako je svećenik među ljudima kršćanin, a među kršćanima svećenik, te je potrebno da se stalno preispituje živi li doista kao kršćanin i kao svećenik, jer on je “Božji čovjek obasut dobročinstvima” i “njega je Krist zajedno s apostolima uvrstio u broj svojih prijatelja…” Nakon završne molitve u obredu, svećenici su pojedinačno pristupili sakramentu pomirenja.
Drugi dio susreta održan je u Ordinarijatu, gdje se na početku nazočnima obratio dijecezanski upravitelj biskupije mons. dr. Richard Pavlić, te posebno pozdravio novoimenovanog biskupa mons. Marka Medu i zaželio mu dobrodošlicu. Potom se svećenicima predstavio mons. Medo, podsjetivši najprije na neke susrete s biskupom Milom Bogovićem, te je opisao iskustvo iz pastoralnog djelovanja u župi u Ogulinu, a na kraju je iskreno iznio je kako se osjećao nakon što mu je Nuncij priopćio Papinu odluku, te što je sve proživljavao u sebi i koja je previranja prošao poglavito u traženju svojega novog identiteta.
Zatim je biskup Marko održao duhovni nagovor, u kojem je glavno polazište “jako crkveno vrijeme Došašća” u čijem je središtu također osoba i uloga Ivana Krstitelja koji naviješta potrebu obraćenja, kao put za Gospodinov ulazak u naš život. Naglasio je potrebu da svećenik, promatrajući “lik Ivana Krstitelja koji je osoba Došašća, usporedi svoj život s njegovim, s ciljem otkrivanja tajne našega života”. Znademo, nastavio je biskup, da Došašće (latinski: adventus) označuje vrijeme pripreme za Isusov dolazak. “Ali ako se Isus rodio, tj. došao prije 2000 godina i nama će se možda postaviti pitanje, zašto se onda moramo pripremati? No jesu li vrijednosti Kristova Evanđelja ušle u ovaj svijet i naše društvo? Jesu li moralni i politički izbori i ekonomske odluke inspirirani Evanđeljem? Je li Evanđelje referentna točka iz koje se promišlja život i uređenje ovoga svijeta? Je li Isus vidljiv u našim međuljudskim odnosima koji su često zatrovani i zagađeni? Odgovor je jasan. Snaga koja budi osobne, nacionalne i svjetske izbore nije Evanđelje, nego osobni interes i probitak. Međutim, ako se ne prihvati logika Evanđelja, ništa se neće promijeniti. Samo će se izmjenjivati glumci, a komedija će uvijek ostati ista”, posvijestio je biskup Marko te dodao kako je za Gospodinov dolazak i prihvat svjetla Evanđelja koje je jedino kadro rasvijetliti tamu što se nadbila nad ovim svijetom, potrebna ozbiljna priprava, otvoreno srce i obraćenje. Zato smo odmah na početku Došašća, već u prvoj nedjelji slušali Isusove riječi poziva na budnost: “Pazite… budni budite!” (v. Lk 21,34-36), naglasio je biskup te potom opisao glavne karakteristike “života Ivana Krstitelja od pustinje do zatvora”. S Krstiteljevim životom usporedio je život svećenika, koji “također umire kada izvrši svoje poslanje, a pozvan je – unatoč žalostima i razočaranjima, sumnjama i tamama – stalno usmjeravati i svoj i vjernički pogled na Isusa Krista koji nam otkriva milostno lice Oca i pomaže nadići sumnje”.
Svoj nagovor biskup Marko Medo je završio poticajnim promišljanjem o šest Isusovih “slabosti” ili “mana” koje je formulirao vijetnamski je kardinal Francois-Xavier Van Thuân, koji je bio nadahnut i životom kardinala Stepinca. On je po nalogu komunističkih vlasti, zbog svoje vjere, 13 godina proveo u zatvoru – od toga 9 u samici, a snagu da izdrži sve patnje davale su mu upravo Isusove “slabosti”, tj. postupci koji u njegovoj božanskoj ljubavi potpuno odudaraju od ljudske logike. Uostalom, zaključio je biskup, takvim se kriterijima vodio i Ivan Krstitelj, kao i svi mučenici vjere, koji su nam svjedoci da vrijedi živjeti radikalno te tako drugima otkrivati smisao života.
Nakon biskupova izlaganja slijedila je kratka rasprava, u kojoj je bilo riječi o demografiji, pomaganju brojnim obiteljima, duhovnim zvanjima, svećeničkoj kolegijalnosti i biskupijskoj solidarnosti, hodočašću u Rim te drugim oblicima obilježavanja jubilejske godine 2025. itd. Na kraju je biskup Marko dodao kako valja poticati optimizam i naglasio da su svećenici nositelji svake biskupije, te je posvijestio koliko je potrebno više ulagati u visoku izobrazbu klera. Pozvavši svećenike na obred ređenja u gospićkoj katedrali 14. prosinca, najavio je, budući da kao biskup dolazi formiran redovničkom duhovnošću te iz službe u vojnom ordinarijatu, kako u svojoj novoj službi namjerava zadržati franjevačku jednostavnost prema drugima, a vojničku stegu prema sebi, što su svećenici popratili velikim pljeskom.
Na kraju svećeničkog susreta završnu riječ o stanju u biskupiji iznio je mons. Pavlić, te je, nakon što su podnesena izvješća biskupijskih ustanova, biskupu Marku i svećenicima zaželio blagoslovljeno sveto adventsko vrijeme i unaprijed izrazio božićnu čestitku. Susret je završio zajedničkim ručkom u blagovalištu Ordinarijata.
Gs Press
