Vrtlog agresije (i „specijalne operacije Rusije“) koji se protegao na godinu dana i još mu se ne nazire kraj, ugasio je mnoge živote i Ukrajini nanio teška razaranja. Nedugo nakon početka tog bestijalnog i bahatog čina mnogi su Ukrajinci potražili spas u drugim zemljama. Hrvatska je spremno prigrlila izbjeglice, mahom žene i djecu. Učinila je to sa senzibilitetom toliko primjerenom državi čiji su stanovnici i sami bili u sličnoj situaciji 1991. godine. Sjetimo se samo Vukovara, Pakraca, Gospića, Škabrnje…
U gospićkom Prihvatnom centru za izbjeglice odmah se u stalnom timu našla ukrajinka Vita Kravchenia. Ulogu prevoditeljice shvatila je ozbiljno, ozbiljno kao i situaciju ljudi kojima se u kratkom vremenu srušio cijeli svijet. Vita je skoro godinu dana na usluzi svakome tko je zatražio bilo što, iskazao neki zdravstveni ili sličan problem, općenito vezano uz smještaj, prehranu, dokumente ili potrebe tih ljudi. Za to vrijeme Vita se naslušala tužnih sudbina svojih sunarodnjaka i nevolja koje su ih zadesile. Trenutno je smještena u Korenici gdje se i nalazi najveći broj izbjeglica.
Bijeg od svakodnevice Vita je pronašla u slikarstvu. Pod njezinom vještom rukom izlaze prava remek djela u tehnici ulje na platnu. Pri tome je pokazala cijeli umjetnički repertoar motiva jer slika gotovo sve. S obzirom na količinu naslikanih djela zapitali smo se kada će nam se ova umjetnica predstaviti s nekom izložbom. Sve što je Vita do sada naslikala krasi zidove stanova i kuća njezinih prijatelja i ljudi koje poštuje. Raduje se mogućoj zložbi, ali na nju valja pričekati. Treba vjerovati da će se to uskoro dogoditi, baš kao što se svi mi nadamo da će ruski vlastodršci predvođeni diktaturom Vladimira Putina shvatiti da im ne ponestalo izmišljenih motiva za agresijom na suverenu Ukrajinu. Svi se nadamo brzom okončanju rata, a Viti želimo da joj umjetničke muze i dalje budu sklone.
M.S.
