SELO RASTOKA
Kad u Google tražilicu upišete pojam Rastoka, dobijete opis da je to naselje u Hrvatskoj u Ličko-senjskoj županiji, koje se nalazi u sastavu grada Gospića. Prema popisu stanovništva od 2011. g. u Rastoci živi 33 ljudi, a npr. 1981. g., živjelo je 111 ljudi.
I to je sve što možete saznati, onako na brzinu.
Vozeći se od Gospića prema Smiljanu, naići ćete na putokaz Rastoka. Dakle 8 km od Gospića, za otprilike 10-ak minuta, doći ćete u raj na Zemlji. Ako znamo da je raj beskonačan, onda je Rastoka svakim centimetrom svoje površine, upravo raj na Zemlji.
Rastoka se nalazi na 650 m nadmorske visine i prostire se na površini od 5,19 km2. Ovdje možete vidjeti netaknutu prirodu i uživati u ljepoti krajolika kojeg čovjek nije pokorio, ovdje je priroda pobijedila čovjeka svojom apsolutnom snagom. Vjerojatno je najveći razlog tome što su čovjekovi interesi pokleknuli pred izazovima urbanih sredina, što je također prirodno i pozitivno u svemu što čeka raj-Rastoku.
Stanovništvo se u Rastoci bavi poljoprivredom i stočarstvom, pa su se u tom pravcu registrirali kao obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Ima ovdje svježeg sira, jaja, krumpira, pršuta, slanine i najbolje janjetine, te raznog voća od ličkih šljiva, kupine pa do aronije.
Kroz Rastoku teče rijeka Otešica, koja se ulijeva u rijeku Liku, a okružena je selima Smiljan, Bužim, Klanac i Oteš. Na Otešici je nekad radilo 9 mlinova za žito, o kojih danas stoji samo jedan.
Administrativno pripada Gospiću, a crkveno Smiljanu, gdje se nalazi crkva i mjesno groblje. Svetac zaštitnik sela je Gospa od Karmela, koja se tradicionalno proslavlja 16. srpnja.
Nekad je ovdje radila i škola u kojoj već dugo nema djece, a nema ih uopće u selu. Dakle, selu predstoji izumiranje i zaborav.
Na inicijativu Mande Pavičić Naglić, unatrag 20 dana, sastala nekolicina Rastočana s interesom da Rastoku ne daju zaboravu, i evo poštujući zakonske propise, osnovali su Udrugu Rastoka. Inicijativu su odmah prihvatili Josip Čorak, Josip Jelić, Goran Pavičić, Ivica Filipović, Marijan Jurković, Kata Jelić, Marina Nikšić, a sve za spas ognjišta od kojih su neka davno napuštena.
Potporu za osnivanje udruge dobili su od Nikice Jelića, predsjednika Likovne udruge Lika, Sanje Puškarić Delač, predsjednice Društva Naša djeca, što im je olakšalo prve korake.
U tijeku je registracija, a za predsjednika je izabran Mile Pavičić. Cilj je prvenstveno zaštita baštine i tradicije. Toliko entuzijazma i pozitivnih ideja u jednostavnim i skromnim Rastočanima ima pa smo sigurni da slijedi sve osim zaborava. Predstoji sakupiti i sačuvati baštinu. Nadalje, valorizirati postojeće prirodne resurse poput špilja, obala rijeke Otešice koje će zatim poučnom stazom povezati i uvrstiti u turističku ponudu sela. Sve ovo donijelo bi selu napredak, koji je zastao još u Domovinskom ratu, u kojem su svoje živote na oltar Domovine položili Milan Brkljačić, Toma Pavičić i Ivica Pavičić.
A zamislite naziv Rastoka je u hrvatskom književnom jeziku ojkonim koji je nastao pod utjecajem čovjekova rada, ali uvjetovan fiziogeografskim svojstvima tla, motiviran vodom.
Profesorice Vesna Grahovac-Pražić i Sanja Vrcić-Mataija u knjizi Tragom ličke zavičajnosti navode: …“Rastoka-naselje smješteno 10 km sjeverozapadno od Gospića. Toponim Rastok nalazimo još kod cara Konstantina (Skok, 1973). Nastanak se ovog srednjovjekovnog ličkog naselja vezuje uz vodu, vodeni tok tj. osobitosti toka koji se rastače. „Rastoka je, vjerojatno, nazvana po obilju izvora koji izviru ispod obronaka Velebita, a voda im se rastače utječe u rječicu Otešicu. Neki smatraju da je dobila ime zbog svog oblika, jer je čine dva odvojena zaseoka, Oblajac koji je brdašce oblog oblika i Rastoka, tako da cijelo selo podsjeća na „rastočena kola“. Naime, kada se seljačkim kolima trebaju prevesti trupci ili sličan dugački teret, treba ih rastočiti, tj. rastaviti, napraviti rastoku i na poseban način sastaviti.“
Od tradicije planiraju vratiti iz zaborava lončarstvo, koje je Rastoku uvelo u etnološku znanost 1990.g. Naime, publicistkinja Ana Tomljenović je Etnografskom muzeju u Zagrebu darovala različite etnografske predmete, lončarske proizvode, među kojima i glineno posuđe rađeno rukama rastočkih lončara krajem 19. i početkom 20. st.
Pokojni profesor Grga Rupčić, također rodom iz Rastoke saznanja o rastočkim lončarima zapisao je:
„Stočarstvo i poljodjelstvo uz lončarstvo bili su u prvoj polovini 20. st. jedini izvori prihodan 7-8 višečlanih rastočkih obitelji. O njemu su mi 03. srpnja 1999. kazivali posljednji rastočki lončari Jure Jelić (Martinov) rođ. 1920., Jure Jelić (Ivacin) rođ. 1924., Mate Jelić (Jokin) rođ. 1908. i Nikola Jelić (Petrov).
Lončarstvom su se najviše bavili Jelići, čije su kuće bile uz samu šumu, Otešica im je jako blizu a njive i livade preko vode na pazariškoj strani. Vjerojatno stoga što su živjeli na skučenom prostoru, boreći se za preživljavanje, dodatni izvor prihoda našli su u lončarstvu za koje su imali sirovine i vrijednih ruku. Osim lonaca izrađivali su padele, zdile (zdjele), rukatke (rukače, rukačice), bake (velike posude za kuhanje hrane nad ognjištem), ćupove, peke. Rastočki lončari bili su i pojedini Špelići, Milkovići i Rupčići.
Sirovine koje su koristili bili su: lončarska zemlja (ilovača) i specijalni kamen zvan „čvrsta“. Zemlju su u jesen kopali u Blatovcu iznad Jacina vrila…. Oblikovanje se obavljalo na lončarskom kolu zvanom „kotur“… Glinene lonce i drugo posuđe lončari su vozili na put zapakirane u voščić bujadi (mali voz paprati). Ponekad se dogodilo da se na lošoj i strmoj cesti voščić prevrne i propadne sav trud. Tada je nastala šala: „Što voziš kume?“- „Ništa ako privalim!“
Osim vrijednih seljaka, Rastoka je svijetu dala vrijedne ljude koji su Rastoku nosili u srcu i ponosili se njom:
-profesor hrvatskog jezika i književnosti, publicist i šahist Grga Rupčić, 1932-2008, član Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, dobitnik Državne nagrade Ivan Filipović. U Gospiću postoji nagrsda Grga Rupčić a dodjeljuje ju Županijski športski savez za promociju šprota u Ličko-senjskoj županiji;
– profesor i slikar Luka Rupčić, 1894-1980;
– Karlo Pavičić, gospodarstvenik,
– Josip Čorak, hrvač, osvajač srebrnog odličja na olimpijskim igrama i višestruki prvak države u hrvanju grčko-rimskim stilom;
– slikarica Ruža Pavičić;
– slikar Nikica Jelić.
A porijeklo iz Rastoke imaju i pisac Milan Rupčić, akademska slikarica Marina Perković, kao i bivši karlovački župan Damir Jelić i poznati pjevač Mladen Grdović.
Ponosno su isticali pripadnost Rastoci, a njihova imena, rad, trud i doprinos na svim razinama društva, su naslijeđe i primjer Udruzi kojeg će spominjati i isticati kroz svoje djelovanje.
Udruga „Rastoka“
