Ovih smo mjeseci u Gospiću i okolici svjedoci jedne ružne pojave: posvuda se suše grmoliki nasadi šimšira, biljke kojoj su se divili i naši stari. „Čudno ti je drvo šimširovo“ samo je jedan od brojnih stihova posvećenog šimširu. Evo što o svemu kaže struka, mr. sc. Milorad Šubić iz Hrvatskih šuma.
-Premda su na šimširu poznate i opisane pojedine biljne bolesti jer napadaju lišće iz skupina hrđa (Puccinia), pjegavosti (Phyllosticta) i gljivičnog raka (Pseudonectria) koji može uzrokovati sušenje pojedinih grana i/ili cijelih biljaka, držatelji ove ukrasne vrste su do prije nekoliko godina uglavnom pronalazili mušicu šiškaricu šimšira (Monarthropalpus buxi). Na talijanskoj formi šimšira je opisana i šimširova buha (Psylla buxi). No, 2012. godine je prvi puta je od znanstvenika Hrvatskog šumarskog instituta (dr.sc. Dinka Matošević) pronađen u našoj zemlji novi nametnik: šimširov moljac (Cydalima perspectalis) – najprije u Istri, a naknadno na području općine Vinica u Varaždinskoj županiji (arboretum Opeka). Vrlo brzo se širi na nova područja, a nakon zatopljenja od druge dekade mjeseca travnja o.g. ponovno zaprimamo dojave o razvoju prezimljujuće populacije ovog nametnika.
Šimširov moljac i mušica šiškarica šimšira
Šimširov moljac (Cydalima perspectalis) je strana invazivna vrsta podrijetlom iz Azije (Kina, Koreja, Japan), koja je u Europi prvi puta registrirana 2006. godine (Njemačka), a vrlo je štetna jer može uzrokovati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira! To je vrsta leptira iz porodice Crambidae, vjerojatno unesena sadnicama šimšira iz Kine, a vrlo brzo se proširio diljem zemalja članica Europske Unije: Njemačka, Austrija, Nizozemska, Francuska, Italija, Velika Britanija, Belgija, Mađarska, Slovenija. Uz trgovinu “kontaminiranim” ukrasnim biljem, tako brzo širenje ovog štetnika objašnjavamo aktivnim letom leptira! Leptiri imaju raspon bjelkastih krila smeđeg ruba do 4 cm. Jaja odlažu na donju stranu šimširovog lišća. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje sa crnom glavom, dok odrasle gusjenice postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi sa crnim točkama na leđnoj strani.
Gusjenice šimširovog moljca
Narastu do 4 cm. Kukulje se skrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Gusjenice su vrlo proždrljive, samo jedna za svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na jednom grmu ih može biti i nekoliko stotina! Stoga je golobrst (gubitak lišća) uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira prvi znak temeljem kojeg “sumnjamo” da je prisutan moljac, a ne neki drugi nametnik!
Golobrst i defolijacija uzrokovana gusjenicama šimširovog moljca
Biologija ili način života šimširovog moljca u Europi još nije u detalje istražena, a smatra se da na području Austrije razvija dvije do tri generacije godišnje. Štetnik prezimljava u stadiju gusjenice, pa već vrlo rano u proljeće (ožujak) počinju sa žderanjem lišća, što ovisno o vremenskim prilikama traje sve do listopada. Osim što ovaj moljac napada šimšir (Buxus sempervirens) može uzrokovati štete i na japanskoj kuriki (Euonymus japonica) i nekim vrstama iz roda božikovina (Ilex). Mlade gusjenice se hrane samo gornjom stranom lišća, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru – što u potpunosti narušava zeleni estetski izgled biljke! U nekim europskim zemljama ovaj je štetnik već uzrokovao značajno ugibanje šimšira u vrtovima, parkovima i šumama. Početni napad se obično teže prepoznaje, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Da bi se na vrijeme uočio početni napad savjetuje se biljke šimšira kontrolirati razmicanjem grana i praćenjem zdravstvenog stanja unutrašnjeg dijela.
Gusjenica šimširovog moljca u „paučini“
Mogućnosti suzbijanja šimširovog moljca! Ekološki najprihvatljiviji način je mehaničko uklanjanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava preko zime (preporučuje se njihovo odrezivanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj novog pokoljenja rano u proljeće)! Napadnute biljne organe se ne preporučuje odlagati u kompost! Kada se u proljeće i/ili ljeto zamijete mlade gusjenice manji se gromovi mogu dobro protresti, nakon čega gusjenice padaju na zemlju pa se mogu mehanički uništiti. Kao učinkovita “ne-kemijska” metoda pokazalo se “pranje” grmova visokotlačnim čistačima (“miniwash”, “Kärcher”). Budući se radi o novoj invazivnoj vrsti u našim krajevima za sada još nema dovoljno “učinkovitih” prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje populacije šimširova moljca. Štetnik se može kemijski suzbijati primjenom insekticida, a budući za “novog” nametnika još nemamo službeno registrirane insekticide, u Tablici 1. navodimo one djelatne tvari koje su u našoj zemlji registrirani u ukrasnom bilju i/ili stablima (trajnicama) protiv nekih drugih neželjenih organizama. Pritom su najprihvatljivije one djelatne tvari koje su za pčele manje škodljive (npr. tiakloprid, alfacipermetrin, deltametrin) i/ili imaju manji negativni utjecaj na okoliš i korisne organizme (npr. metoksifenzoid). Učinkovitost insekticida je najbolja kada se suzbijaju mlade gusjenice, odnosno kada se ova mjera poduzme na vrijeme, prije značajnijih šteta na šimširu!
*Preporučujemo protiv mladih gusjenica šimširovog moljca primjenu tiakloprida (Calypso 480 SC 0,02-0,03 %) + alfacipermetrin (Fastac EC 0,015 %) ili (deltametrin Decis 2.5 EC 0,03 %) ili metoksifenzoida (Runner SC 0,04-0,05 %).
Ranijih je godina na ovom ukrasnom bilju dominantan nametnik bila mušica šiškarica šimšira (Monarthropalpus buxi). Ova štetna vrsta je redoviti nametnik lišća šimšira u našoj zemlji. Odrasle mušice su mali kukci, narančasto-žute boje, veliki svega 2-3 mm. Imaju nježno tijelo i duge noge, a njihove ličinke nemaju noge niti potpuno razvijenu glavu. Ličinke su velike svega 2 mm, žive u unutrašnjosti ispod epiderme lišća šimšira a hrane se sisanjem sokova.
Uzrokuju bjeličaste ili žućkaste nabrekline na napadnutom lišću. Jača zaraza ovim nametnikom uzrokuje posredne štete, nagrđena je zelena boja lišća, a zaražene biljke su naknadno podložnije zimskom smrzavanju. Mušica šiškarica šimšira ima samo jednu generaciju godišnje, a vrlo se uspješno kemijski suzbija u proljeće (travanja i/ili početak svibnja), sa najčešće dvije aplikacije učinkovitim insekticidom uz razmak tretiranja 10-16 dana. Stoga su proljetni mjeseci (travanj, početak svibnja) optimalni za suzbijanje mušice šiškarice šimšira! Ali, insekticidi koji su vrlo vjerojatno učinkoviti na šimširovog moljca nisu dovoljno djelotvorni na mušicu šiškaricu šimšira. U literaturi se navodi da su na mušicu šiškaricu dovoljno djelotvorni insekticidi dubinskog djelovanja, npr. imidakloprid (Confidor i dr.), dimetoat (Rogor EC i dr.) i slično, ali su navedene djelatne tvari vrlo otrovne i opasne za pčele (primijeniti ih isključivo u večernjim satima, kada pčele ne lete, a mogući cvatući podrast ispod biljaka šimšira prije tretiranja pokositi-savjetuje mr. sc. Milorad Šubić.
Gs Press
