U biskupijskom svetištu Majke Božje od Krasna, 9. listopada novoimenovani splitski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić imao je susret sa svećenicima Gospićko-senjske biskupije. Susret je započeo svetom misom u 10 sati koju je predslavio nadbiskup Zdenko koji je ujedno i upravitelj Gospićko-senjske biskupije.
U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na knjigu Proroka Jone, rekavši kako je ponekad dovoljno samo nekoliko riječi kako bi se obratilo mnoštvo ljudi. Iako je Jona prorok, nije mu nepoznato iskustvo bijega. Nadbiskup je nadalje obašnjavao kako je svatko iskusio bijeg; „To je fenom kojim se bavi i psihologija analizirajući takva stanja pod nazivom «potiskivanje». Potisnuti nešto znači staviti na stranu neko iskustvo, nešto što nam se dogodilo, a prisjećanje na to stvara u nama napetost, neugodne osjećaje, tjeskobu i trpljenje. Nastojanje da se potisne podsjećanje koje nas upozorava na to što trebamo biti.“ O Joni kao i drugim ljudima, ne znamo puno do trenutka poziva. Poziv u Svetom Pismu označava „novo rođenje“ i zato život prije poziva nije „važan“. Bog poziva Jonu, ali Jonin odgovor je šutnja i bijeg. U bijegu od Boga, Jona upada u strašnu oluju, nevrijeme, a to se događa svima onima koji bježe od Boga, zaključuje nadbiskup: „Evo što se redovito događa kada čovjek bježi od Gospodina i njegove zapovjedi. Prije ili kasnije naći ćeš se u nekoj oluji, drami, tjeskobi. Bijegom od Božjih zahtjeva problemi se ne rješavaju. Našim dovitljivostima mi možemo izbjeći neke stvari, ne učiniti nešto što Bog od nas traži, izvesti to na fin način da nitko ne primijeti, ali će te Bog negdje stići sa svojom olujom. Ne da je Bog šalje, nego smo je mi izabrali, jer nismo poslušali Božji poziv.„
I dok more bjesni, Jona spava. Psihologija tumači snove, ukazujući da postoje i neki patološki snovi, snovi koji dolaze nakon umora od bježanja, ne ispunjavanja dužnosti i obaveza. Mornari tražeći krivca za oluju, bacaju kocku i ona pada na Jonu. Jona shvativši da je kriv za oluju, sam se nudi kao žrtvu. Međutim, govori nadbiskup, to nije iz nekog herojskog čina, već zbog bježanja. Jona treću puta bježi. Prvi put je pobjegao na brod za Taršiš, drugi puta u čvrsti san a ovaj put želi pobjeći u smrt. Nadbiskup nadalje, tumačeći Jonina bježanja objašnjava kako je Jona bježao u najbogatiji grad tog vremena, što se vidi po tome da si je mogao platiti put i da se njegova sigurnosti krije u njegovu „novčaniku“. „U Bibliji je bogatstvo često predstavljeno kao potencijalna opasnost distanciranja ili bijega od Boga. To je istina i u našem životu: akumuliranje stvari, novca, želja, nepotrebnih potreba, određenih privilegija i komotnosti, kupovanja nekih osobnih interesa,… sve su to istinski bjegovi u životu,“ ukazuje nadbiskup Zdenko. Nadalje, vidi se kako Bog zbog ljubavi od Jone ne odustaje, ne zato jer je „Jona njemu nužan veće ljubav ne može drugačije.“
Marija nije razumjela što sve Bog od nje traži, ali je prihvatila sve što Bog traži, sa svim posljedicama tog prihvaćanja. Nije se zbog toga nikada pokajala. Nema veće sigurnosti nego prihvatiti volju Božju. Izbjegavanje volje Božje nikada ne donosi mir. Nadbiskup je nastavio iznoseći vlastito iskustvo: „Ne mogu vam izreći koliko sam puta bio u napasti bijega u ovom mom slučaju. S druge strane sam osjećao da mi bijeg ne bi donio mir. Nekada se zbilja osjećamo rascijepljeni u toj borbi prihvatiti ili pobjeći.“
Svoju homiliju završio je molitvom: „Marija nam je trajni uzor i nadahnuće. Prihvatila je volju Božju, koštala ju je, ali joj je osjećaj Božje blizine dao snagu za sve. Ona nam je učiteljica u vjeri i pouzdanju u Boga. Molimo je, da njezinim zagovorom, i mi živimo iskustvo Božje blizine, vršimo njegovu volju koliko god bila zahtjevna, i radosno živimo svoj svećenički poziv. Amen.“
Na kraju svete mise, generalni vikar mons. dr. Richard Pavlić u ime svih svećenika zahvalio se nadbiskupu Zdenku za njegovu biskupsku službu. Spomenuo je sve ono što je mons. Zdenko kao Gospićko-senjski biskup učinio, počevši od osnivanja župe u Donjem Lapcu, proširivanja kauzu za proglašenje blaženom i svetom gospićke mučenice s. Žarke Ivasić te ste istoj kauzi pridodao 6 susestara koje su kao i s. Žarka pripadale Družbi sestara milosrdnica, pokretanje izgradnje kapele sv. Ane u Srbu, a 2020. godine započeo izgradnju dvaju izrazito važnih građevinskih objekata za Biskupiju: Doma za umirovljene svećenike u Gospiću i Samostana klauzurnih sestara karmelićanki također u Gospiću, oba objekta izgrađena su u roku dvije godine. Generalni vikar se zahvalio na duhovnoj izgradnji, posebno njih svećenika. Tražeći molitvu za sve svećenike Gospićko-senjske biskupije, mons. Richard Pavić završio je riječima: „Divimo se Vašoj vjeri i hrabrosti kojom ste prihvatili novu službu. A za Vašu očinsku brigu i skrb koju ste nam u ovih sedam godina iskazali, obećajmo Vam i dalje naše svećeničke molitve.” Na kraju zahvale, svećenici su nadbiskupu uručili dar.
Gs Press
