Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja, a ove godine zbog pandemije izazvane koronavirusom, obilježava se, umjesto različitim aktivnostima u gradovima, pozivom i porukom – Ostani doma!
„Pčelice“ su niz godina obilježavale ovaj dan u suradnji s DND grada Gospića i sugrađanima. Bitno je osvijestiti ljude i potaknuti na razmišljanje o preprekama i problemima s kojima se suočavaju osobe s autizmom i njihove obitelji. I načinima kako ih riješiti. No o svemu tome treba razmišljati svaki dan u godini, a ne samo 2. travnja.
Ove godine, umjesto javnog događanja, iskreno i bez zadrške šaljemo jedno obraćanje našim sugrađanima, u ime sve naše djece u „Pčelicama“ (bez obzira na teškoće) i svih naših mama i tata. Uz želju da se što prije nastavi normalan život svih nas i mogućnost da ono što smo vam iskreno i od srca napisali u ovom obraćanju, doista i počne provoditi.
„Pčelice“ u ime svoje djece kažu:
osim redovnog, kontinuiranog i stalnog individualnog rada stručnjaka svih vrsta (logoped, defektolog, radni terapeut, fizioterapuet…) treba nam prihvaćanje, treba nam društvo, treba nam socijalni kontakt (iako smo ga u ovom trenutku svi s razlogom lišeni, ali veliku većinu našeg vremena osuđeni smo na život bez kvalitetnog socijalnog kontakta s drugim ljudima), treba nam podrška, treba nam ljubav. Mi nismo djeca ili osobe s posebnim potrebama i molimo vas prestanite nas tako nazivati – imamo potrebe kao svi ljudi ovoga svijeta – potrebu za ljubavlju, potrebu za prihvaćanjem, društvom, prijateljima, smijehom, lijepim trenutcima, toplom riječju i podrškom. Nemojte nam uzimati ono što drugi rođenjem dobiju…i mi smo ljudi poput vas, i mi shvaćamo kada nam se drugi smiju, kada nam se rugaju, kada se miču od nas, kada nas sažaljevaju…imamo određene poteškoće, neki od nas ne mogu pravilno izgovoriti riječi, ne mogu trčati kao drugi, ne mogu u potpunosti shvatiti što želite od nas jer teže shvaćamo vezu uzrok-posljedica….ali vjerujte, u nama nema kapi zla, u nama nema negativnih osjećaja, mi nismo sposobni za mržnju, a kada steknete naše povjerenje stekli ste iskrenog i dobrog prijatelja. I nismo bolesna djeca. Bolesna djeca kašlju, kišu, imaju temperaturu, mi imamo određene teškoće koje se mogu prevladati uz podršku dobrih ljudi. Pustite nas da gledamo predstavu kao i vaša djeca (možda smo nemirni, možda „zujimo“, možda malo glasnije vičemo – ali jače je od nas i ne mislimo ništa loše), pustite nas da budemo na misi, pustite nas da gledamo crtani u kinu ili da popijemo sok u kafiću i uživamo u glazbi i atmosferi. Jednostavno pustite nas da budemo dio vašeg i našeg svijeta, da iskreno i stvarno budemo dio naše zajednice u kojoj smo rođeni. “
„Pčelice“ kažu: Dragi naši odrasli sugrađani, pomozite našoj i svojoj djeci svojim primjerom. Nemojte s čuđenjem gledati u našu djecu jer mi živimo i dišemo s našom djecom i osjećamo vaš pogled na njima i shvaćamo što znači, nemojte komentirati i zgražati se dok se usiljeno osmjehujete nama i našem djetetu – jednostavno shvatite – to je dijete, dijete koje se po nečemu razlikuje od djeteta urednog razvoja, ali ima osjećaje i razumije puno toga. Trebamo vašu podršku, vaše prihvaćanje, vašu iskrenu i lijepu riječ. Trebamo vidjeti vaš pogled koji govori – ne znam što prolaziš ali tu sam ako mogu pomoći i iskreno se od srca nasmiješite našem djetetu. Vjerovali ili ne, naša djeca osjete tko je iskren, tko prihvaća, tko nema straha ili zadrške…ne znaju vam to reći, ali jako dobro osjete. Naša djeca nisu neodgojeni divljaci koje treba izolirati iz društva, iz vrtića, iz škole, od drugih ljudi. Shvatite da ni mi nismo divljaci koji silom žele da dijete ide na neke aktivnosti i sudjeluje u životu. Mi 24 sata radimo s našom djecom i učimo ih pravim vrijednostima i svemu što im u životu treba koliko god možemo i kako god znamo. U svakom trenutku stojimo iza naše djece kao što vi stojite iza vaše i ne želimo ih dati u druge ustanove i u druge gradove, ne želimo ih odvojiti od nas, od braće i sestara. Želimo ih uklopiti u našu zajednicu, želimo da obogate zajednicu svojim postojanjem i svojom dobrotom i posebnošću, ali ne možemo sami. Trebate nam svi vi – drugi roditelji, bake, tetke, stričevi – ne bojte se naše djece, ne dopustite predrasudama da vladaju s vama, pristupite nam otvoreno i znatiželjno, vjerujte u našu djecu jer djeca nisu rođena s predrasudama, nisu rođena zločesta i bezobrazna – djeca uče kroz život i iskustvo. Pružite našoj djeci skupa s nama pozitivno iskustvo, zaštitite ih kada treba, dajte im vjeru u ljude i osjećaj da su u svom okruženju sigurni i prihvaćeni.
Shvatite molimo vas da naša djeca mogu jako puno – vjerujte u njih i vjerujte njima. Iskreno, dosta nam je sustava koji je krut i neumoljiv, iscrpljuje nas borba sa sustavom i ljudima koji ne žele razumjeti – nemojte bar vi, naši obični i normalni ljudi biti ti s kojima moramo prolaziti istu borbu.
Probajte shvatiti da sve što želimo je ono što je jedna mama napisala – „Ljudi bi trebali znati da ne zatvaraju oči pred našom djecom nego da ih uključuju u društvo i potiču njihovu socijalizaciju. Da se netko možda ponudi da tu našu djecu ponosno izvede u šetnju i na sok…da ga uključi u igru s ostalom djecom…da ih zagrli i pokuša ostvariti kontakt s njima…uputiti koju lijepu riječ da djeca osjete ljubav i povezanost s ovim našim društvom….da im se nasmiješe…“
Vjerujte – nas ne iscrpljuju naša djeca – nas iscrpljuje svakodnevna borba s predrasudama, nerazumijevanjem, osudama, zgražanjem ili podsmjehom i krutim, neumoljivim sustavom na svim razinama! Iscrpljuje nas borba za prava naše djece koja imaju od rođenja, ali nekako uz put, netko je zaključio ili misli da ima pravo ne uvažiti ih.
Dakle, budite nam podrška, pristupite nama i našoj djeci, pričajte s nama, ohrabrite nas osmijehom, budite ljudi i zapamtite – sva naša djeca mogu jako, jako puno ako im se pruži šansa, samo to i ništa više.
Vaše „Pčelice“
