U Župi sv. Nikole u Trnovcu spomendan Gospe Žalosne, suzaštitnice župe, slavio se u nedjelju 15. rujna.
Župljani su se na proslavu pripremali četiri dana pod vodstvom župnika Nikole Turkalja, i to molitvom svete krunice, svetim misama i propovijedima.
U nedjelju 15. rujna svečanu misu u 11.30 u župnoj crkvi predvodio je tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Mišel Grgurić, u zajedništvu sa župnikom preč. Nikolom Turkaljem koji je i ekonom biskupije. Okupili su se župljani i vjernici iz okolnih župa da od Gospe izmole sve što je potrebno njima i njihovim obiteljima.
U propovijedi kancelar je rekao sljedeće: Prisjećamo se danas kako je Isusova i naša Majka bila obdarena posebnim milostima, ali je isto tako bila pogođena i velikim žalostima, koje joj je nagovijestio prorok Šimun još u vrijeme kada je prikazala dijete Isusa u hramu uz riječi: „A tebi će samoj mač probosti dušu“ (Lk 2, 35). U kršćanskom životu sam Duh Sveti djeluje stavljajući u pokret cijelo biće, uključujući i njegove boli, strahove i žalosti, kao što je očito u smrtnoj borbi i muci Gospodinovoj, ali kojih nije bila pošteđena nit Isusova majka Marija koja je na svojevrstan način pretrpjela žalosti koje su razdirale njezino majčinsko srce. Ljudski gledajući takve boli ne može svatko podnijeti, zapravo da sami moramo trpjeti tolike boli kolike je pretrpjela Blažena Djevica Marija mi bi smo se naljutili na Boga i na duže vrijeme ili za trajno okrenuli bi mu leđa. No, vjernička logika je drugačija. Ona je ispunjena Božjom snagom. U Kristu mogu ljudski osjećaji zadobiti svoje usavršenje u ljubavi i u božanskom blaženstvu. Draga braćo i sestre, govoreći o tjeskobi, žalostima i problemima koji mogu zaokupirati naša srca valja se dotaknuti one Isusove rečenice na jednom mjestu u Evanđelju: „ Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” (Mt 6,21) Trebamo si postaviti ozbiljno pitanje: gdje je moje blago? Zbog čega se žalosti moje srce? Jesu li te žalosti stvarni problemi i pronalazim li rješenje za njih u dragome Bogu? Strašne znaju biti ljudske patnje i užasne nevolje i nepravde čovjek čovjeku može nanijeti. I to je uvijek teško i to je uvijek strašno. Ako to gledamo ljudskim očima i ako to ne znamo prihvatiti vjerskim stavom tj. unutarnjim prianjanjem uz Boga onda se može dogoditi da i sami postanemo takvi da drugima nanosimo boli i stvaramo im patnje. Veliki filozof Friedrich Nietzsche reći će: „Onaj koji se protiv čudovišta bori, mora dobro paziti da i sam ne postane čudovište“. Mi možemo savršeno vjerovati, ali ako vidimo ljudsku patnju i na nju ostanemo gluhi takva vjerna neće nam ništa koristiti. Vjera, ako nema djela, mrtva je u sebi, ona ničemu ne koristi. Vjera ne oslobađa od patnje već oplemenjuje život unatoč patnji. U tome je sadržan i Isusov govor u današnjem Evanđelju gdje poučava svoje učenike o velikom trpljenju koje ima podnijeti Sin Čovječji te nadalje poziva sve one koji ga žele istinski nasljedovati: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga“. To je bit i sadržaj Isusovog poziva svima nama koji ga želimo istinski nasljedovati. Primjer, kao odgovor na poziv svoga Sina, dala nam je i Blažena Djevica Marija koja je silno pretrpjela boli koje su razdirale njezino majčinsko srce i pokazala da ustrajnost u patnji vodi do buduće slave kod Boga. Bol bolova koje je sve to ljući podnijela blaga Mati gledajući muke slavnog Sina svog neka pogleda i na naše patnje, na boli naših majki i očeva, na sve muke koje podnose osamljeni i bolesni, unesrećeni i žalosni i neka nas trajno zagovara kod svoga Sina.
Amen.
Gs Press / tiskovni.uredgsb
