U oskudnim vremenima kada je kuhani krumpir bio prava gozba za sirotinju, naše bake nisu imale previše vremena, novca niti materijala spremati djeci slastice. U vrijeme maškara uštipci su bili pravi luksuz. Spremali su se za djecu u obitelji, ali i za dolazače što su na kućnom pragu pjevali pokladne pjesimce, dobacivali šale domaćinima, hvalile dobro i kudile zlo.
Od maškara u Gospiću ovu drevnu tradiciju očuvala je jedino Žabica gdje se neizostavno svake godine održava bal pod maskama. Maškare što idu po kućama sasvim su nestale jer su se svele na „žicanje“ novca, pri čemu male maškare više niti ne primaju jabuke, orahe i ostalo voće. Bez prave krinke, s jednom pjesmicom na repertoaru idu tako od vrata do vrata i uzimaju samo novac. A kada ih se ponudi uštipcima, tradicionalnim slasticama u vremenima poklada, uglavnom samo odmahuju glavom.
Prije nekoliko dana dogodila se mala anegdota. Kada su maškare došle na vrata i počela izvoditi jedinu pjesmicu koju znaju, domaćica im je rekla: „ Djeco uzmite uštipke, sada sam ih ispeka i odlični su“. Djeca su se nećkala, ali kada su ispod povećeg salveta u košari spazila uštipke, počeli su ih uzimati i s užitkom jesti.
-Pa to su fritule!-rekoše male maškare.
Tako su nam maškare postale način za moderno sitno prosjačenje, fritule su zamjenile domaće uštipke pa uskoro treba očekivati da pole i slanina promijenu imena. Slanina je već postala panceta, a za pole očekujemo neki novi naziv.
GS press