Gospić, (IKA), 11.4.2020.
Vazmenim bdijenjem koje je u gospićkoj katedrali, 11. travnja s početkom u 20 sati predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, svršilo je Vazmeno trodnevlje i započela proslava Uskrsa. Koncelebrirali su biskup u miru Mile Bogović, kancelar i tajnik Mišel Grgurić, župnik Mario Vazgeč te asistirao đakon Bruno Lovaković.
Biskup se na početku propovijedi osvrnuo na Veliki petak i na Isusovu prestrašnu smrt za sve njegove učenike i prijatelje. Svi oni bili su u nekom šoku, teško razočarani, ugašene vjere i ubijene nade. Oni koji su prisustvovali trenucima njegove smrti vidjeli su mnoge zbunjujuće znakove, ponajprije izvanrednu tamu koja se nadvila nad Kalvarijom, ali ih nisu razumjeli. Biskup dodaje još izvanrednih znakova koji su se pojavili nakon Isusove smrti a zabilježio ih je evanđelist Matej: „I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, na dvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.“ (Mt 27,51-53).
Biskup Križić naglašava da se hramski zastor koji je dijelio blize od dalekih sada raspukao, svetište se otvorilo svima. Nema više razlike između Židova i Grka, roba i slobodnjaka, muškarca i žene. Svima je otvoren pristup novom Svetištu koje je uspostavio Sin Božji. Dogodio se i potres koji je otvorio grobove iz kojih su izišli mnogi umrli pravednici. To je početak jednog novog čovječanstva, jednog novog svijeta te napominje: „Evanđelisti posebno ističu ulogu žena u Isusovom životu, napose njihovu vjeru i ljubav prema Isusu sve do najtragičnijih trenutaka njegovog života. Prema svim evanđelistima, tijekom cijelog vremena Isusove muke, uz njega su i dok je visio na križu, bile prisutne žene. Pored Isusove majke uz Isusov križ stajale su još i druge žene. Evanđelisti Marko i Matej izričito vele da su na Kalvariji bile i neke žene koje su sve ‘promatrale‘. Od više njih spomenute su po imenu tri: Marija Magdalena, Marija majka Jakova Mlađeg i Josipa te Saloma, majka apostola Ivana i Jakova. Evanđelisti ističu da su mnoge od tih žena ‘Isusa slijedile i služile mu dok bijaše u Galileji‘. To slijeđenje i služenje ovih žena nije bilo nešto sporadično, nego konstantno. Evanđelisti dodaju da su tu bile još i ‘mnoge druge žene’ koje su s Isusom došle iz Galileje u Jeruzalem. Nije to mali put od Galileje do Jeruzalema. Ne kaže se da su te žene od početka s Isusom, ali se daje razumjeti da su to žene koje su Isusa pratile duže vrijeme, a napose u njegovim težim i turbulentnijim razdobljima sve do Jeruzalema, odnosno do Kalvarije.
Matej, Marko i Luka ne spominju da su učenici Isusa slijedili na njegovom križnom putu, niti da su bili uz Isusov križ na Kalvariji. Oni izričito vele da su ga učenici ostavili još u Maslinskom vrtu i pobjegli. Petar ga je pokušao slijediti ‘izdaleka’, ali samo da bi ga zatajio i zanijekao. Poslije toga nestaje.
No, žene ga nisu napustile samo zato što su imale više hrabrosti i ljubavi. Možemo reći da su žene opravdale povjerenje koje im je Isus dao: ostale su uz njega do kraja. Pozornost prema Isusu nije ishlapila do njegove smrti, a ni poslije smrti. Žene u Isusovom životu zauzimaju posebno mjesto jer, čini se, da su najbolje razumjele ono najbitnije iz Isusove poruke. Evanđelisti su ih predstavili kao poveznicu između križa i uskrsnuća, između učenika koji su Isusa napustili i uskrslog Isusa koji ih želi ponovno sabrati. Žene povezuju križ, pokop i uskrsnuće. To su tri momenta gdje se izričito spominje njihova prisutnost. Evanđelisti kao da ih snimaju u trenutku kada gledaju križ (Mk 15,40), zatim kada gledaju mjesto gdje su Isusa položili u grob (Mk 15,47), i na koncu u trenutku kada gledaju odvaljen veliki kamen s Isusova groba i prazan grob. One će biti glavni svjedoci svih ovih događaja.
Tri su glagola s kojim se definira učeništvo ovih žena: one ‘slijede’, ‘služe’ i ‘gledaju’. Slijediti i služiti glagoli su koji pripadaju općem pojmu učeništva i odnose se na sve druge učenike, ali žene su, uz sve to, još i ‘gledale’. To zapravo, znači da su one imale Isusa stalno pred očima, da su one ostale stalno s njim do Kalvarije a i poslije. To nisu samo neke žene prošlosti, nego i sadašnjosti. Zahvalni smo mnogim našim ženama, majkama, bakama koje su ostale vjerne Isusu u mnogim patnjama i trpljenjima svojih obitelji i našega naroda uopće. Zahvalni smo Bogu što takvih žena ima dosta i u našem vremenu koje je u mnogo čemu teško i zahtjevno.
Evanđelist Luka navodi da je za Isusom na putu prema Kalvariji ‘išlo mnoštvo naroda i žena koje plakahu i naricahu za njim’. Isus se u svojoj iznemoglosti pun pozornosti okrenuo prema ženama zahvalan na njihovoj sućuti. Naziva ih ‘Kćeri Jeruzalemske’ i po njima upućuje svom narodu posljednji poziv na pokoru i obraćenje. Poslije ovih riječi ženama, Isus neće više progovoriti sve do uzdignuća na križ. Tada se obraća Bogu moleći za svoje neprijatelje, za one koji su ga osudili i raspeli, da im Otac oprosti. Ne samo da im oprašta nego ih ispričava: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’ (Lk 23,34). Tako se križ objavljuje kao sjaj Božjeg opraštanja. Kod Luke ne nalazimo Isusov vapaj: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio’ nego, Isus izdahnu s riječima: ‘Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj’ (23,46). Luka predstavlja Isusovu smrt u klimi vedrine i pouzdanja u Boga. To je jedno bitno obilježje kršćanskih mučenika.
Isusov križ postao je istovremeno znak Božje objave, ali i kamen spoticaja, odnosno, znak osporavan. Ovdje je vidljiv sukob između vjere i nevjere. Tu je poganin koji ispovijeda vjeru, a prisutni su i tzv. ‘pravovjerni’ koji uporno odbijaju povjerovati. Tu je jedan od razbojnika na križu koji priznaje Isusa i drugi koji ga izruguje. Tu su oni koji slave jer je maknut jedan koji im je jako smetao, i tu je puno onih koji se, nakon Isusove smrti, ‘vraćaju kući udarajući se u prsa‘, kako bilježi evanđelist. U svakom slučaju, Raspeti nije ostavio nikoga indiferentnim.“
Propovjednik, potom, spominje još jedan detalj koji donosi samo evanđelist Ivan, a odnosi se na trenutak kada Isus s križa predaje učenika svojoj majci, a majku svome učeniku te ističe da Isus ne spominje po imenu ni Mariju ni Ivana. „Sav naglasak stavljen je na ulogu koju oni dobivaju. Posve je jasno da Ivan ovdje predstavlja sve Isusove učenike jer nema nikakvog smisla davati Mariju Ivanu za majku, a sama Ivanova majka nalazi se tu pod križem. Isto tako ovo se ne može razumjeti kao Isusova briga za daljnji život njegove majke jer njegova majka ima dosta rođaka koji se za nju mogu brinuti, kakav je već bio običaj u tom vremenu. Ako Ivan predstavlja sve druge učenike, onda je jasno da je Isus dao svoju majku za majku svim učenicima, odnosno, svim vjernicima. Isus tako prije smrti utemeljuje jednu novu zajednicu u kojoj njegova majka dobiva jako važnu ulogu. Od križa se rađa nova zajednica, zajednica bez granica. Ivan zaključuje ovaj opis Isusove muke i smrti riječima proroka Zaharije: ‘Gledat će na onoga koga su proboli’. (12,10). Križ tako postaje znak u koji će svi vjernici morati gledati i u njemu nalaziti Božju objavu i snagu na svom životnom putu.
Židovi su onoga koji je visio na križu nazivali prokletim i nečistim, zato Isusovi neprijatelji žure Isusa maknu prije nego započne njihov veliki blagdan. Ali nije sve išle onako, kako su oni očekivali: iz Isusovog probodenog boka navrla je krv i voda. To je ona voda koja čisti onečišćene, voda koja pere grijehe svijeta. Židovi se žure ukloniti taj križ i natpis koji je na njemu: „Kralj židovski“, ali križ ostaje kao vječno sjećanje i znak u koji će svi „gledati“.
Biskup Križić završio je propovijed riječima: „Taj križ nije simbol svršetka jednog života, nego simbol početka jednog novog života koji započinje uskrsnućem. Iza križa sviće svijetlo Uskrsa. Zato taj simbol križa ima mjesta u našim vjerničkim domovima, prati naš život kao znak Božjeg blagoslova i dominira na grobovima vjernika kao navještaj uskrsnuća i novog života. Križ je znak pobjede nad smrću, znak nade, znak po kojem se u životu pobjeđuje sve što je bolno i protivno životu. Amen.“
Na kraju ovog slavlja, kome su od vjernika sudjelovale samo tri redovnice, biskup je svima, koji su ovo pratili preko društvenih mreža, zaželio sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane i pozvao da upriliče uskrsne proslave u svojim obiteljima.
Robertina Medven
