Bivši premijer govorio je da će se nešto dogoditi čak i ako ništa ne radimo, a svojedobno je rekao da nikad neće biti predsjednik države. Prisjetili smo se još nekih “zoranizama”…
“Meni je prošle godine pukla cijev u kući. Cijelo ljeto je radio taj stroj za isušivanje. I opet nismo mogli parkete promijeniti”, jadao se u srpnju 2014. tadašnji premijer Zoran Milanović, kojeg bi Predsjedništvo SDP-a danas trebalo potvrditi kao svog kandidata na izborima za Pantovčak. Suosjećanje bi Milanović tada možda izazvao da to nije rekao usred Rajeva Sela, mjesta koja je nekoliko tjedana prije plivalo pod nezapamćenom poplavom, a stanovnici masovno bježali iz uništenih domova.
Iznenadio je sve okupljene, ali i Ljiljanu Jerković iz Rajeva Sela, koja mu se požalila da joj strojevi presporo izbacuju vodu iz doma i da spava kod susjede na podu. Usput je Milanović stanovnicima Gunje poručio da zbog svega tuže državu jer on sigurno bi. Milanovića su zbog njegovih izjava kritičari često optuživali da je bahat, elitist, otuđen od naroda. Čini se da je posebno nadahnut bio kad je goorio o prirodnim nepogodama.
“Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država“, mudrovao je dok je 2012. obilazio Slavoniju opustošenu sušom. Šest godina poslije, u panel-diskusiji Caffe by Express objasnio je da je ta izjava izvučena iz konteksta te da je tad htio reći da se ne smijemo dopustiti da postanemo slučajna država.
I danas se pamti njegov govor pred zagrebačkim poslodavcima u svibnju 2013. godine, uoči ulaska u EU.
“Do kraja godine pokrenut ćemo 15 projekata, vrijednih milijardu eura, što znači otvaranje 2000 novih radnih mjesta”, rekao je Milanović, a vezano za članstvo u EU naveo: “Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi.”
U žargon se uvukla i njegova možda najpoznatija izjava “Šaraj malo, brate”. Poručio je to Srbiji za vrijeme migrantske krize 2015.
“Zemlje koje su najmanje ugrožene, kao Mađarska, izvode show. Zašto? Za to će pred Bogom odgovarati. Srbiju ne prozivam, ali mogu joj poručiti da malo snizi ton i, kao što bi se u vicu reklo, ‘Šaraj malo, brate’. Šalji malo gore u Mađarsku i Rumunjsku. Šalji u Hrvatsku. Mi ćemo dalje slati na sve strane”, objasnio je.
Svojedobno je prašinu digao izjavom da u je Hrvatskoj bio građanski rat ”za razliku od Finske u kojoj nije bilo takvog rata”. Mnogi su se tad digli na noge, a on se opravdao da se ne bave važnim tema. A onda se “zakopao” još dublje.
“Tako nam stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine objašnjavaju koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojavali. Stručnjaci za komunikaciju uspoređuju me s Churchillom. Kaže jedna poslovica ‘Postolaru, ne dalje od cipela’. Mi imamo jako puno postolara koji žele biti renesansni slikari pa daju raznorazne savjete”, objasnio je. Mještani Špičkovine tada su se uvrijedili, a onda je uslijedila “isprika”. “Kad sam spomenuo Špičkovinu, dobio sam puno reakcija i mailova iz cijele Hrvatske, neki su me poslali kvragu, neki su to shvatili na onaj način na koji sam ja želio da me se shvati. Problem je što me se nije shvatilo na pravi način, taj problem mi se često događa, vi vrlo dobro znate koliko ovaj kraj volimo, a ako to kažem vama, ispast će da neke druge ne volimo”, poentirao je.
Predsjednik ne mora govoriti istinu?
U Mariji Bistrici 2014. godine govorio je da njegova odluka nije da bude popularan ili voljen, već da govori istinu.
“Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu”, rekao je.
Nakon toga je tadašnji predsjednik Ivo Josipović odgovorio da ipak sve javne osobe moraju govoriti istinu.
Gs Press / dnevnik.hr
